Bili su dobri, ne i dovoljno dobri da preskoče petu momčad prvenstva Portugala iz prošle sezone te se plasiraju u novu kvalifikacijsku rundu Konferencijske lige. Varaždinski brojčanik resetirala je Santa Clara, vratila na nulu niz od 432 dana koliko njen suparnik nije poražen s dva i više gola razlike. Nakon cijele prošle sezone u kojoj momčad Nikole Šafarića nije izgubila s “dva plus”, dogodilo joj se to u najgorem mogućem trenutku. Dvica je trebala Azorima za prolaz, dvicu su i zabili…
– Privukli smo na sebe pažnju hrvatske javnosti i ponosan sam na sve što smo napravili. Bila nam je to dobra škola, većini igrača prvo takvo iskušenje. Ovo nam treba biti motiv za budućnost – rekao je Šafarić nakon utakmice.
Nemaju se što sramiti ni on niti njegova momčad nakon ispadanja, namučili su se Azorci da izbace Varaždin koji ih je prije tjedan dana kod kuće svladao s 2:1. No slavljenje poraza, pogotovo kad oni znače oproštaj od natjecanja, a da suparnik nije “svemirski brod” ili su se u priču uplele neke “nečiste više sile”, nije baš zdravo za sportski duh sportaša i njihove nacije. Kao ni percipiranje stvari “to je ipak klub iz portugalske lige, realno, nema Varaždin što tu s njima tražiti”. Nisu baš Varaždinci takvi Liliputanci pa da se pred njima stvorio Guliver. Riječi trenera Santa Clare, Vasca Matosa, nisu kurtoazija:
– Znali smo da su čvrst suparnik s puno kvaliteta, osjetili smo to u prvoj utakmici. Vrlo su agresivni i intenzivni, ali mi smo u uzvratu odigrali sjajno i zasluženo slavili s dva gola razlike. Reagirali smo dobro i tim putom trebamo nastaviti. Imali smo i problema, i našeg suparnika se nešto pita, ali jako smo sretni zbog prolaza.
Ne pišu portugalski mediji “Santa Clara se neočekivano mučila” niti bi pisali, da je rezultat u konačnici bio obrnut, “Santa Clara se osramotila”. List Record tekst u kojem opisuje teško izborenu pobjedu portugalskog predstavnika naslovljava s “Azorska samba i dalje je u modi”. Aludiraju na dvojicu brazilskih strijelaca, Viniciusa Lopesa i Gabriela Silvu čiji su golovi presudili u Ponta Delgadi. Sretni su Azorci zbog prolaza i to ne skrivaju…
– Stvarno nismo imali sreće, koliko je ona god bila na našoj strani u prvoj utakmici, toliko nam je u uzvratu okrenula leđa. Šteta je što smo ispali na ovakav način, nedostajalo je u napadu malo hrabrosti. No dobro smo se nosili s njima i ostavili dobar dojam – poručio je Šafarić.
Kad se podvuče crta, Santa Clara je u dva dvoboja bila malo bolji suparnik, iako ne bi bilo svjetsko čudo da ju je Varaždin izbacio. Ima se njegov trener Šafarić na što i požaliti, jer je neodoljiv dojam da je uoči vodećeg pogotka Portugalaca, kojim su otključali bravu Varaždinaca već u 5. minuti, strijelac Vinicius Junior loptu primirio rukom. Sudac Jasper Vergoote nije se oglasio, a budući da VAR-a na ovoj razini Konferencijske lige nema, gol je priznat. Opet, Riječani su protiv Ludogoreca imali VAR pa im spasa bilo nije…
Imali su Varaždinci neke situacije, nisu ih iskoristili, Gabriel Silva svoju u 68. minuti jest i krađa vremena je mogla početi. Glumačku školu s previjanjem, izležavanjem i gestikuliranjem kao glavnim točkama, koju su prezentirali Santa Clarini Brazilci (u uzvratu u kadru 12-orica) i Portugalci (8) te jedan Australac, stvarno treba pohvaliti. Još kad su im se u toj destrukciji pridružili skupljači lopti svojom arogancijom i bahatošću, bila je to predstava kakva se rijetko viđa.
No Vasco Santos je vodu na svoj mlin uspio istjerati, Nikola Šafarić nije. Imao je i on o čemu razmišljati nakon ispadanja u svom debitantskom europskom trenerskom nastupu. Kao glavno iznenađenje Portugalcima priredio je Petra Bočkaja, no ne kao u prvoj utakmici u ofenzivi, već umjesto inače sigurnog standardnog braniča Antonija Boršića, na lijevom beku. Dovoljno je godina već Bočkaj u akciji da nas je naučio kako on nije najpouzdaniji na poziciji beka, već je bolje da ga se koristi na nekom ofenzivnijem mjestu u momčadi. Ako je o tome Šafarić dvojio, u Ponta Delgadi je naučio svoju školu. Kod oba gola suparnika Bočkaj je imao svoj utjecaj, Viniciusu nije pravovremeno izašao na šut kod prvog pa istog igrača nije ni pravovremeno pokrio pri njegovom trku nakon kojeg je uslijedio udarac koji je Oliver Zelenika odbio do strijelca Gabriela Silve. Bočkaj sigurno može donijeti Varaždinu kvalitetu više, bude li fizički i psihički na pravoj razini u igri prema naprijed njegove su kvalitete neprijeporne. No kao lijevi bek, teško može pomoći. Santa Clara bila je škola i za varaždinske nogometaše, ali i za njihovog trenera s kojim su zajedno potpisali povijesni uspjeh prošle sezone plasiravši se u Europu.
U zrakoplovu koji je oko 5 sati ujutro u petak sletio u Hrvatsku doletjevši s Azora, ozračje nije bilo tako pozitivno kao na putu prema najzapadnijoj europskoj točki, ali Varaždinci si nemaju što zamjeriti. Pošteno su odradili posao, a sitnice su bile na strani ipak nešto kvalitetnijeg suparnika. Nije nemoguće da će sljedeće sezone dobiti novu europsku priliku, a dobro znaju kako je mogu zaslužiti. U ponedjeljak Varaždinci otvaraju SHNL, u goste im stiže Gorica…
