Dok se međunarodna zajednica uredi u nizu o palestinskoj državnosti, kriza gladi u Gazi i dalje se pogoršava – a izgladnjeli Palestinci kažu da se bore za preživljavanje.
Izvještaji o gladovanju u enklavi traju unatoč povećanju isporuke pomoći kontroverznim humanitarnim zakladama i zračnim padovima iz Jordana, Njemačke i Francuske. Ti napori, kažu Palestinci, ne mijenjaju ništa na terenu.
“Ovo nije život”, kaže Asmaa Abu Diya, 46-godišnja majka osme godine, kaže Neovisan. “Ne živimo dostojanstveni život. Stanje koje smo postigli teško je opisati riječima. Nema života.”
Izazov pronalaženja hrane i pomoći postao je poznat kao “Putovanje smrti”, kaže gđa Diya, putovanje koje njen sin redovito kreće. “Ili nam donose nešto i sigurno se vrate, ili se vraćaju mrtvi.
“Moj sin je otišao po američku pomoć, a četverokut je bacio bombu na njih, ubivši ljude ispred njegovih očiju. Četiri osobe su bile izrezane u komade. Moj sin je udario šrapnelom u prsima, a tamo ostaje do danas”, dodaje.
“Ako naša djeca ne idu umrijeti, nećemo jesti.”
U četvrtak je UN -ov humanitarni ured (UNHCR) rekao da je najmanje 1.373 Palestinaca ubijeno dok je pokušavao doći do pomoći otkad je GHF preuzeo distribuciju pomoći u svibnju. Najmanje 859 tih ubojstava bilo je u blizini GHF nalazišta, većina izraelske vojske, kaže se.
GHF negira da su ubojstva rezultat njegove prakse distribucije pomoći, optužujući Hamasa da “širi dezinformacije” tako što je agenciju “lažno pripisao” žrtve. Agencija, zajedno s Izraelom i SAD -om, kaže da je sustavna krađa pomoći Hamasa razlog zbog kojeg je u pojasu gladovanje. Izraelski vojni dužnosnici i analiza američke vlade doveli su u sumnju u takve tvrdnje.
Još 91 Palestinaca ubijeno je na mjestima za pomoć u četvrtak, priopćilo je Ministarstvo zdravlja u Gazi. Unatoč tome, američki veleposlanik u Izraelu Mike Huckabee pozdravio je “nevjerojatan” posao GHF -a, nakon što je u petak posjetio traku Gaze, zajedno s posebnim izaslanikom Donalda Trumpa Steveom Witkoffom.
Posjet je uslijedio uoči očekivanog otkrivanja novog plana humanitarne pomoći za Gazu kojeg je gospodin Trump nazvao tijekom posjeta Škotskoj ranije u tjednu, u kojem će SAD postaviti nove centre za hranu.
Ubrzo nakon odlaska g. Trumpa u utorak, britanski premijer Sir Keir Starmer bio je upetljan u diplomatski red prijeteći da će u rujnu prepoznati stanje Palestine, osim ako Izrael dramatično ne promijeni tijek svojih postupaka u Gazi. Francuska je nedavno postala prva država G7 koja je obećala da će prepoznati Palestinu, a Kanada se od tada zavjetovala.
Za Gazane, međutim, diplomatsko držanje ima malo razlike u njihovoj očajničkoj potrazi za hranom i resursima.
“Mi ne želimo samo političke izjave; želimo stvarne akcije na terenu”, kaže Umm Odry Nassar (45) koji ima dvoje djece. “Želimo da nas prepoznaju na terenu i na realan način. Ne na način koji nas čini neosjetljivim. Prepoznavanje je besmisleno ako na zemlji nema promjene.”
Što se tiče obećanja gospodina Trumpa o novim prehrambenim centrima, gđa Nassar rekla je da ne smatra da su nikakve izjave pozitivnog zvuka vrijednih “osim ako se ne provede na terenu i ne postignu stvarne promjene”.
Razina gladi u pojasu Gaze je „djelo Netanyahua i Izraela, s potpunom potporom Trumpa“, rekla je gđa Nassar – i unatoč pretpostavljenom povećanju isporuke pomoći, ljudi iz Gaze kažu da ne primjećuju značajnu promjenu.
“Do sada je pomoć bila simbolična jer je količina vrlo mala u odnosu na broj ljudi i nije dovoljna za potrebe svih ljudi, a vrste pomoći nisu dovoljne za sve”, kaže gospođa Nassar.
“Dvije godine živimo na konzerviranoj hrani. Naša djeca su postala patuljasti zbog nedostatka hrane i prehrane. Svi imaju lomljive kosti i zdravlje i psihološke probleme.”
Nedavne kapi zraka Francuske, Njemačke, UAE i Jordana – inicijativa kojoj se UK nastoji pridružiti, rekao je Sir Keir – učinili su malo na ublažavanju rastuće krize gladi, kažu stanovnici.
Gospođa Nassar ih opisuje kao “kazališnu izvedbu” koja koristi samo Izrael.
“Kao što ih svijet vidi, to su zračne kape i dopuštaju pomoć. Ali zapravo nisam čuo ni jedan segment društva koji su imali koristi od njih”, kaže ona. “Većina ove pomoći odbacuje se u zabranjenim područjima, zabranjeno je ući, a ulazak u njih smatra se samoubojstvom.”
Gospođa Diya kaže da zrak pada “ne prelazi pet kamiona”. Ona dodaje: “Sve je to smrt. Za mene i druge smatramo ga dimnim zaslonom za svijet. Čak i ako dođu i donose pomoć, to nije dovoljno.”
Gospođa Nassar dodaje: “Stigli smo do točke u kojoj nema života, postigli smo vrhunac gladi. Priča o kruhu postala je tragedija. Sada smo u doba u kojem majka raspoređuje sredstva za život svojoj djeci.”
