Nikica Jelavić djeluje vrlo hladno i staloženo, ali nema sumnje da mu je u petak pao ogroman teret sa srca. Pritisak otvorenja sezone SuperSport HNL-a, pritisak trenerskoj debija na ovakvom podiju, te dodatni pritisak očekivanja jer s druge strane stoji novoligaš pa bi se bodovi kakti trebali “pisati unaprijed”. U utakmici u kojoj je više mogla izgubiti nego dobiti, Lokomotiva je slavila s minimalnih, ali uvjerljivih 1:0.
Tri boda u startu uvijek su posebne “težine”, a da su se nišanske sprave na Maksimiru malo bolje naštimale, danas bi Lokosi govorili kako su spektakularno otvorili sezonu. Fabijan Krivak nije morao biti jedini strijelac, mrežu su u više navrata prije svih mogli tresti Dušan Vuković i Aleksa Stojaković. Posebice u početnih deset minuta drugog dijela, kad su Lokosi nemilo redali šanse, što stvorene, što poklonjene, pa se moglo pomisliti da će Đaković izbrojati još ponešto golova u mreži Vukovaraca. Pritom treba istaknuti i da se sve to odvijalo bez prisutnosti blago ozlijeđenog Silvija Goričana.
– Realizacija je mogla i morala biti puno bolja, postoje detalji na kojima se još može poraditi. Međutim, protiv Vukovara smo stvorili sedam čistih prilika, to je nešto što nas veseli i bitno je da ih nastavimo stvarati i ulaziti u njih – kazao je trener Lokosa nakon susreta.
Dakle, napadačka storija Lokomotive u uvertiri sezone svela se na dvosmjernu razinu – mnoštvo pravih prilika koje svjedoče lijepoj kombinatorici i raznovrsnim načinima kreacije, te realizaciju koja ipak “šteka”. Ne može se, naravno, znati je li to “sindrom” koji će i u nastavku pratiti Lokose jer datum je još uvijek suviše nizak, a uvijek se ponešto pita i protivnika, koji je u ovom slučaju pokazao labav otpor.
Jelavić je već nakon prve pripremne utakmice, one s Club Bruggeom (0:3), unatoč rezultatu bio jako zadovoljan brojem kreiranih šansi, ista praksa nastavit će se zatim i protiv AZ Alkmaara (1:2). I tijekom treninga Lokosi su uvelike obraćali pažnju na iznošenje lopte putem kombinatorike, sve to mogle bi biti najave da će ostati dosljedni svom “genu” okomitije naglašenog nogometa.
Premda je trener, kako tvrdi, već sada zadovoljan kadrom koji posjeduje, postoji mogućnost da će ga obogatiti još jednim napadačem. U tom slučaju vjerojatno se radi o centarforu, jer prirodnog zasad nema na raspolaganju, pa je tu zadaću ispunjavao Stojaković. Budući da se inicijalno radi o “desetki”, Stojakoviću treba malo progledati kroz prste, jer mimo promašaja odigrao je dobru partiju, nudio se, tražio prostor, aktivno sudjelovao… Pritom je i prvi put nastupio u SHNL-u nakon dolaska iz drugoligaša Jaruna, što je moglo odigrati ulogu u smislu presinga.
Lokomotiva je u akciju izašla u postavci s trojicom braniča i ofenzivnim bokovima. Premda djeluje realno, nema garancije da će to biti i stalna postavka, jer treniralo se tijekom priprema i s četvoricom u obrani. Jelavić, čini se, ne planira “robovati” jednom sustavu, svjestan je i da će se u mnogim trenucima morati prilagođavati protivnicima, ništa ne želi forsirati već mu je draže držati se raznovrsnih rješenja.
Ako se po jutru dan poznaje, i dalje će Lokomotiva imati koristi od starijih igrača ili veterana (Antolić, Leovac, Kolinger…), a okomitost će se graditi na energiji mlađih aduta, posebice Fabijana Krivaka, koji je nakon praktički skroz pauzirajuće sezone (zbog ozljede) spreman pokazati što može i zna. A to bi u brojnim utakmicama moglo uveseljavati gledatelje…
