Sveti Ivan Maria Vianney, zaštitnik župnika, nije bio učenjak ni propovjednik velikih riječi, ali je iz male župe Ars u srcu Francuske postao svjetionik za cijeli katolički svijet.
Svojim životom i neumornom molitvom pokazao je da se srce Crkve nalazi upravo na koljenima pred Bogom. Kada je konačno, nakon velikih teškoća u učenju, s 29 godina zaređen za svećenika, sveti Ivan Marija Vianney bio je poslan u malo i gotovo zaboravljeno selo – Ars kraj Lyona, s jedva 300 stanovnika. Mjesto koje nije bilo poznato po pobožnosti, već po duhovnoj mlakosti.
No, umjesto da kritizira narod, mladi svećenik je najprije kleknuo pred tabernakulom i molio. Nije žurio od naroda načiniti vjernike – pustio je da to učini Bog. Dvije godine kasnije, Ars je postao odredište hodočašća iz cijele Francuske, a jednostavni župnik živio je asketski, u svakodnevnom postu, ispovijedanju i molitvi, noseći u srcu samo želju – spas duša. Preminuo je 4. kolovoza 1859. godine, u 74. godini života. Papa Pio XI. kanonizirao ga je 1925., a četiri godine kasnije proglasio zaštitnikom svih župnika.
Molitva – jedini put spasenja
Za svetog Vianneya, molitva nije bila pobožna navika, nego pitanje života i smrti. U svojim katehezama, ponavljao je: “Molitva je jedino sredstvo koje nam ostaje da se riješimo grijeha, da u milosti ustrajemo, da Božje Srce ganemo i da blagoslove svake vrste na sebe privučemo, bilo za dušu, bilo za naše vremenite potrebe.”
Upozoravao je da zanemarivanje molitve otvara vrata đavlu, a njezina moć, ako je iskrena, dotiče samo nebo: “Vi nećete naći nijednog kršćanina u paklu, čije odbacivanje nije započelo sa zanemarivanjem molitve. Ako đavao hoće da nekoga upropasti, to započinje tako da mu ulije odvratnost prema molitvi.”
Svetac koji je ispovijedao tisuće: Ovo su njegovi savjeti za svakodnevni život katolika
“Molitva otvara nebo, bez nje ostaje pakao”
Sveti Ivan nije govorio o molitvi kao o izvanjskom činu, već o povjerljivom razgovoru djeteta s Ocem: “Mi kažemo da je molitva uzdignuće srca k Bogu. No, bolje bismo rekli, da je ona povjerljiv razgovor djeteta sa svojim ocem, prijatelja s prijateljem, u čije ruke polažemo sve svoje jade, brige, muke i poslove.”
Njegove riječi odjekuju i danas u vremenu užurbanosti, nemira i duhovne raspršenosti: “Tko se usuđuje reći da nema vremena za molitvu? Koji je posao dragocjeniji: da se Bogu svidimo i dušu spasimo, ili da hranimo stoku i šaljemo đubre na polje?”
“Bez molitve”, kaže ovaj sveti župnik, “samo je pakao otvoren.”
Bog ne kasni, nego odgaja
Arški župnik duboko je razumio Božje načine. Govorio je da Bog ponekad odgađa uslišanje molitve, ne zato što je gluh, nego zato da nas pročisti i pripremi za veći dar:
“Ako molimo, te nam se čini da Bog ne sluša naših prošnja, ne smijemo smalaksati. On nam daje drugu milost, korisniju i potrebniju nego ona, za koju smo Ga molili.”
I dodao: “Dobro obavljena molitva prodire nebeski svod, razoružava Božju pravednost, otvara blago Gospodnjih milosti i puna blagoslova vraća se onomu koji ju je gore poslao.”
Župnik koji je molitvom spašavao duše
Za svetog Vianneya molitva je bila djelotvornija od svake propovijedi, i temelj svake duhovne borbe. Ispovijedao je i po 16 sati dnevno, postio i trpio, ali najveću snagu crpio je u tišini pred Presvetim.
Njegove riječi ostaju upozorenje i utjeha za naše vrijeme:
“Bez molitve nećemo nikada iskusiti slatkoće ljubavi Božje. Bez molitve sva su naša trpljenja bez zasluge. O, kolike bismo radosti imali u molitvi, kad bismo je znali moliti!”
Dva grijeha koja vode do ‘prosjačkog štapa’: Upozorenje svetca koje mnogi ignoriraju
