Festival je ušao u ‘drugo poluvrijeme‘ pa je u skladu s tim na red došla i posljednja izložba u sklopu izložbenog programa 76. Dubrovačkih ljetnih igara. Riječ je o izložbi “Tebi” akademske slikarice Antonije Rusković Radonić koja je otvorena u atriju palače Sponza. Dvadeset i pet godina prošlo je od prvog predstavljanja umjetničkog stvaralaštva Rusković Radonić u Sponzi, a sada je publika ponovno dobila priliku uživati u konavoskim pejsažima iz njezinog kista. Okupljene je pozdravila v. d. ravnateljice DLJI Marijeta Radić Grabovac. Kazala je kakoumjetničin povratak u Sponzu podsjeća na sve ono što ona radi. Cjelokupna izložba posvećena je cijelom naslijeđu koje žene prenose, a zahvalila je umjetnici. Vlaho Bogišić, kao autor predgovora, naveo je da mu je drago govoriti o izložbi. Naglasio je kako je pravo slikarstvo uvijek kreativno, čak i kad se misli da je dekorativno ono je u svojoj supstanci kreativno.
– Antonia Rusković Radonić je vrstan govornik konavoskog, dubrovačkog… Vrsta jezika koji može govoriti Antonia Rusković Radonić vidi se i na ovim slikama. Večeras ovu izložbu ponesite doma, poručio je Bogišić.
Rusković Radonić zahvalila je Igrama, a kazala je kako se posvetila baštini pa zadnjih 15 godina daleko manje slika, a na slikarski rad je neprestano potiče Frano Cetinić. Isto tako, naglasila je da izložbe ne bi bilo da nije bilo Harisa Salčinovića koji je izložbu dogovorio bez da je prethodno obavijestio.
– Njene su Konavle drugačije. Pitke i snažne. Poput svojih uspravnih čempresa, Antonia snažno korača. Snažnim potezom kista i jasnim koloritom donosi pejsaže gotovo nestvarne ljepote onoga što je tu pred nama, a što ponekad ne primjećujemo. Svim svojim bićem Antonia živi svoju kulturu, poštujući prirodu koja joj vraća tu energiju. Iz svake njene slike izvire u punini ono snažno konavosko čeljade. Od bjeline faculeta stare Konavoke do težine crvene zemlje, ona svjedoči snagu svog kraja i kao da arhaično tuguje za obrađenim docima, vinogradima… Njena nostalgija nije čežnja za pasalim vremenima, već u njoj vidi priliku za sutra. Njeni čempresi prkose i vjetru s gornje bande i moru s donje. I premda čvrsta, ona je u nutrini krhka i ljupka. Teško je bilo opstati u slikarstvu svih ovih godina dok nam je darivala prelijepe izložbe Muzeja Konavala, dok se trudila sačuvati i sakupiti baštinu kako bi ostala naraštajima koji dolaze. Djela su tu. Ostaju knjige i drugi zapisi o prošlosti, o običajima kao putokazima i temeljima za sutra iz kojih svojim slikama pokazuje taj život i dar. Konavosko biće je posebno u svim segmentima satkanosti. Njena želja i interesi su ponekad gotovo nestvarni. Od gornje do donje bande sve je tu. Kao nekad. Živo. Malo će tko od mladog svijeta razumjeti njen svijet, ali neće ostati ravnodušan u osjetilu duše. Ljepota je u vrijesu, žuki, modroj pučini, čokotu loze i obrađenoj zemlji jer konavoskog polja gotovo nigdje nema. Boli šikara i ledina gdje je nekad bila pjesma, mlado i staro. Gdje je bio život. Antonia živi sadašnjost poštujući prošlost. U svojim slikama živi život, ali u srcu nosi čežnju za vremenom iz kojeg je stasala. Izložbu “Tebi” posvećuje svome iskonu, svojoj babi Konavoki, stoji u najavi.
U otvorenju su sudjelovali dramska umjetnica Nikolina Prkačin koja je čitala isječak iz jednog Krležinog teksta objavljenog krajem 40-ih godina prošlog stoljeća te violončelist Petar Đula Vrbanić.
Izložba ostaje otvorena do 25. kolovoza.
