„Konačno se utvrđuje: ‘Otpad koji bi nastao na brodu izdvajanjem (demontažom) pregrada koje sadrže azbest nije moguće odložiti u Hrvatskoj.‘”
Ključna je to rečenica dokumenta koji nosi ime „Mišljenje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije u vezi slučaja broda ‘Moby Drea‘”, a koje je to Ministarstvo objavilo u ponedjeljak, 4. kolovoza.
Premijer stopira Debeljakove azbestne brodove? Plenković se direktno uključio, prozvao Brodosplit, poslao im inspekcije!
Naravno, autori tog mišljenja – što u nas nije rijetka pojava – nigdje ne tumače što to konkretno znači. Što se točno krije iza pojma „odložiti”?!
I kakva je pravna težina mišljenja kojim se nikomu ništa konkretno ne nalaže, ne spominju se nikakvi rokovi, a da ne govorimo kako se ne navode kaznene odredbe. Izgleda kao da je bilo lakše naknadno propisati zabranu odlaganja azbesta u Hrvatskoj, nego odmah zabraniti dolazak ovakvog broda, ovakvim poslom u Brodosplit.
Uglavnom, ta prva rečenica, da taj azbest nije moguće odložiti u Hrvatskoj, nama, naprimjer, znači da onda sav taj azbest iz pregradnih izolacijskih ploča velikog broja putničkih kabina feribota starog pola stoljeća zapravo ne smije dotaknuti hrvatsko tlo. U ovom slučaju obalu!
NIJE MOGUĆE ODLOŽITI…
Ili, usklađeno s ključnom rečenicom resorne državne administracije: „nije moguće odložiti u Hrvatskoj”. Drugim riječima, sve ono s azbestom što se ukloni iz unutrašnjosti broda – koji je eksteritorijalno područje, u našem slučaju radi se o talijanskoj zastavi pripadnosti – na brodu mora i ostati. Jer je obala hrvatska!
Ima još jedna mogućnost, onako kako mi čitamo Mišljenje resornog ministarstva, ta da azbest bude odložen na drugi neki brod koji ne nosi hrvatski barjak, već, recimo, talijanski. Naprimjer, na kakvu teglenicu ili tomu slično, poslije čega bi svi skupa mogli samo napustiti hrvatske vode, zajedno s opasnim teretom koji nose.
Ali bismo rekli da to ne bi imalo nikakva smisla, gledajući očima brodovlasnika starog broda: pa kakve koristi od čitave operacije dugog tegljenja iz Genove u Split, pa dvomjesečnih radova skidanja azbesta u škveru, ako se vlasnik feribota na koncu nije riješio opasnog azbestnog otpada – radi čega je sve ovo i poduzeo – ako ga, naime, mora dalje vući za sobom?! Ili na sebi, svejedno. Taj nesretni azbest…
Misle li ovako i autori Mišljenja, ljudi iz Ministarstva zaštite okoliša, teško je tvrditi s obzirom da nam to protumačili nisu! Vidjet ćemo idućih dana kako će oni sami, svojim budućim postupcima, interpretitati ta svoja razmišljanja, odonno stav.
Da ne bi ostalo nešto dvosmisleno, jer upravo je dvosmislenost ono što neke veseli, a po svima drugima je nedopustivo jer širi područja sive zone i mutne vode. Znate i sami stih, svašta se rodi u mutnoj vodi…
Bit će zanimljivo čuti i što na sve ovo kažu u Brodosplitu. Dosad su tvrdili da imaju sva moguća dopuštenja, suglasnosti, dokumentaciju… Možda je sada i pokažu, osjete li se izazvanima. Da ne propadne posao?! Na koncu, „Moby Drea” je dotegljenja u Hrvatsku i eno je u miru božjem, ni od koga zaustavljene, privezane uz škversku opremnu obalu.
Možda su se hrvatske vlasti na ovakav način uspjele izvući iz stežućeg škripca, možda su u početku zabrljale, pa se ovako vade, vidjet ćemo još…
U tom smislu mogle bi ići sljedeće rečenice iz Mišljenja (Ministarstva zaštite okoliša):
„Ako je namjera sudionika u komercijalnom poslu, pregrade s azbestom odvojiti u brodogradilištu u Splitu, nakon čega bi brod otplovio na daljnji remont u drugo brodogradilište, tako izdvojene pregrade s azbestom bi predstavljale otpad… Zabranjeno je na teritorij Republike Hrvatske isporučiti opasni otpad… Ministar naredbom može zabraniti isporuku otpada u Republiku Hrvatsku radi sprječavanja negativnog utjecaja na nacionalni sustav gospodarenja otpadom… Prekogranični promet otpadom koji podliježe notifikacijskom postupku Ministarstvo odobrava pisanim odobrenjem…”
STARI FERIBOT
Bilo bi vrlo neobično da na starom feribotu nema još azbesta, pokraj onog u velikim količinama u pregradnim pločama putničkih kabina, naprimjer u stropovima, po cjevovodima, protupožarnoj, toplinskoj i zvučnoj izolaciji… Što s tim azbestom?!
Odgovarajući samo djelimično na naša brojna precizna pitanja, Ministarstvo mora kaže:
„U slučaju broda ‘Moby Drea‘, Republika Italija nije izdala Svjedodžbu o spremnosti za recikliranje iz čega proizlazi da brod ne ide na recikliranje već dolazi u brodogradilište na obavljanje radova. Nadalje, prema informacijama predstavnika talijanskih pomorskih vlasti, brod nakon radova u brodogradilištu u Splitu, odlazi na obavljanje radova rekonstrukcije nadgrađa u grčko brodogradilište, što još jednom potvrđuje da brod ne ide na reciklažu (rezalište).”
Nameće se logično pitanje – ako brod nakon dvomjesečnog najavljenog splitskog čišćenja azbesta s njega ide dalje u grčko brodogradilište na rekonstrukciju nadgrađa, zašto je onda uopće tegljen u Split, (što je golem trošak!) zar ne bi bilo suvislije u Grčkoj obaviti sve?!
Ovo s reciklažom je važno zato što Brodosplit nije na popisu priznatih europskih postrojenja za recikliranje brodova (u vezi s Uredbom br. 1257/2013, pa kada bi se poslovi radi kojih je feribot dotegljen ovamo kvalificirali kao recikliranje, priprema za reciklažu, djelomična ili prikrivena reciklaža, onda se oni ne bi smjeli izvoditi u splitskom brodogradilištu.
Kažu iz Ministarstva mora da brod „dolazi u brodogradilište na obavljanje radova”. Ali ne kažu i ono što smo ih precizno pitali – koji točno radovi su u pitanju, kako ih kvalificiramo?! Evo zašto je to važno: ako brod ide na remont, onda se taj posao obavezno obavlja uz nadzor inspektora klasifikacijskog društva koje je certificiralo taj brod ili uz nadzor predstavnika države zastave, Naravno, uza svu projektnu dokumentaciju! Nisu to „tamo neki radovi”.
U našem slučaju, Ministarstvo mora ne odgovara na ta naša pitanja, tako da mi ne znamo na temelju čega hrvatska pomorska administracija zaključuje da brod nakon splitskih „radova” ide remont u Grku?! Nama nisu odgovorili posjeduje li „Moby Drea” važeću svjedodžbu o klasi ni pod nadzorom kojeg klasifikacijskog društva ili predstavnika zastave – ni u Splitu, ni u Grčkoj – namjerava obaviti taj remont.
UPISNI LIST
Nisu nam rekli ni tko je upisani vlasnik broda i ima li valjani upisni list, odnosno tko mu ga je izdao.
Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije – kojemu smo također uputili niz pitanja – u „Mišljenu u vezi slučaja broda ‘Moby Drea‘” kaže da brod plovi pod talijanskom zastavom koja je odgovorna za nj, a njegov dolazak bio je najavljen, kao što mora biti i njegov odlazak. Pod nadzorom je hrvatske inspekcije sigurnosti plovidbe, zemlja zastave, odnosno Italija, mora obavijestiti Hrvatsku o daljnjoj sudbini broda.
Kažu i da „brod ide u remontno brodogradilište u Splitu, što je komercijalni ugovorni odnos brodara i brodogradilišta, da mu se u škveru „namjeravaju skinuti azbestne pregrade u okviru remonta, uz poštovanje propisa zaštite na radu radi zaštite od azbesta”, kao i da brodogradilište nadzire nekoliko inspekcija.
Eto, ni riječi o tomu obavlja li se onda taj splitski „remont” pod nadzorom predstavnika talijanske zastave ili pod nadzorom kojeg to klasifikacijskog društva i uz koju dokumentaciju. A bez toga, teško da može biti govora o remontu.
Neće proći mnogo prije nego svi doznamo je li talijanskoj „Drei” i azbestu s nje odzvonilo u Splitu. I jesmo li mogli bez čitavog tog cirkusa, kao iz crtića iz kojih se likovi veselo smiješe s feribotove oplate.
