Jutro u Sinju nije počelo tiho. Iako su ulice još bile vlažne od sinoćnje kiše, osjetio se miris kave na svakom kantunu, piva u zraku, ćevapa na svakih pet metara… A ljudi? Ljudi su svuda. Tisuće njih – neki u Thompsonovim majicama, neki s krunicama oko vrata, neki već s pivom u ruci. Atmosfera pred koncert Marka Perkovića Thompsona u Sinju sve je, samo ne obična.
Miks vjere, glazbe, domoljublja i šušura koji se rijetko viđa i još rjeđe osjeti. I dok svita puni grad, oni koji rade – rade bez prestanka i jedva čekaju da sve stane. Na jednom od frekventnijih šankova stoji Nika, konobarica s osmijehom, ali i podočnjacima od 15-satne smjene.
– Virujte mi, ovdje imam jako puno posla. Od ranog jutra točimo, nosimo, trčimo. Cijene su normalne, ništa nismo dizali osim možda po 50 centi, čisto da zaokružimo. Stranci nam čak kažu da smo jeftini. Što da vam kažem – priko 140 kava je već prošlo kroz moje ruke, a nije ni deset uri. Umorna sam, ali mladi smo… možemo izdržat – kaže nam vesela Nika.
S druge strane trga, dok se štandovi tek slažu, zatičemo Petru Žmire, prodavačicu vjerskih suvenira i sitnica koje više znače srcu nego novčaniku. Još uvijek sprema stvari, jer sinoćnje nevrijeme sve im je “pomelo”.
– Alka je bila katastrofa, iskreno. Bilo je ljudi, šušura, stvarno se vidjelo da svita voli doći, ali kiša nam je sve pokvarila. Ljudi su se “razbižali”, žao mi je jer se za te dane uzimaju godišnji – to su naši dani, Alka i Gospa.
Danas tek slažemo. U ponudi imamo krunice, medaljone Svetog Benedikta – to se dobro prodaje, pogotovo jer i Thompson nosi medaljon svetoga Benedikta oko vrata. Neka, nosi, pa možda krene prodaja još bolje – nada se Petra.
Dok Petra slaže krunice, barmen Patrik Pavić već broji ozbiljne količine prodanih kava.
– Mi smo već prodali između 200–250 kava. Nema zafrkancije. Cijene smo malo zaokružili, ali nikakvo prekomjerno dizanje. Nema pljačke, pogotovo ne za ove dane. Radim od prekjučer i ne stajem – objašnjava nam Patrik.
A da bez majica s likom Thompsona koncert ne može proći potvrđuje nam Dragica, prodavačica u trgovini s majicama, kapama i slikama.
– Dan je dobar, ljudi šetaju, ali imamo problem – nema manjih brojeva, sve je “planulo”. S i M veličine su najtraženije jer pašu i muškarcima i ženama. Majica je 15 eura – mislim da smo najjeftiniji u gradu, stvarno. Kupuju jednako i muškarci, žene, djeca… Imamo i kape, ali manje ide. Ali znaš šta – ja mislim da će to navečer sve buknit – objašnjava nam Dragica.
A večeras? Sve je spremno za koncert godine u Dalmaciji. Šankovi su puni, štandovi opremljeni, majice rasprodane, a emocije na vrhuncu.
