Zira je uz dosta muke apsolvirana u 2. pretkolu, u trećem dolazi Dinamo City iz Tirane, a u slučaju plasmana u doigravanje Konferencijske lige, Hajduk će igrati protiv danskog Silkeborga ili poljske Jagiellonije iz Bialystoka. Staza uspjeha definitivno nema previsoke zapreke, moglo bi ju se nazvati i “Hajdukovih ljetnih 110 metara s preponama” jer i nogometni stadioni uglavnom su baš te dužine (širina oko 65 metara).
Hajduk je od osamostaljenja Hrvatske samo dvaput igrao skupine europskih natjecanja, što je poražavajući podatak, prije svega ako se kompariraju dosezi iz bivše države kada je dvaput bio polufinalist, uz još nekoliko ozbiljnih europskih kampanja. Liga prvaka iz sezone 1994./1995. i Europska liga iz jeseni 2010. jedine su u zadnjih 30 godina podsjetile što je Hajduk nekad bio, a posebno je bolan pad u zadnjih nekoliko godina sa zastrašujućim ispadanjima od Gzire, Tobola i lani od Ružomberoka.
Tu praksu Hajduk jednostavno mora zaustaviti, a prilika je sad i odmah. Protiv Dinama iz Tirane je momčad Gonzala Garcije jasni favorit, veći i nego je bila protiv Zire, i već u prvoj utakmici na Poljudu treba Albancima pokazati da nemaju što tražiti. Pobjeda od barem dva razlike imperativ je za Bijele kako bi imali mirniji uzvrat u Tirani.
U play-offu poželjniji suparnik bi bio Silkeborg. Tek sedma momčad danskog prvenstva počela je sezonu redajući poraze, a jedva je prošla i islandski Akureyri u 2. pretkolu Konferencijske lige. Jagiellonia djeluje kao znatno ozbiljniji suparnik, prvaci Poljske lani, ove godine treći, siguran prolaz protiv Novog Pazara, a favoriti su i sada protiv Danaca.
No, Garcia i njegovi igrači ne trebaju se osvrtati na druge, već nastojati napredovati iz utakmice u utakmicu, kao što su već napravili i u ove tri na otvaranju sezone. Od očajnog prvog poluvremena u Bakuu, do pobjede protiv Istre u prvenstvu, skok je preko nekoliko prepona u jako dobroj brzini zadržimo li se na atletskoj metafori. Sada se momčadi priključuje i Ante Rebić, neprijeporna klasa ma u kakvom stanju bio, Adrion Pajaziti već je naslijedio Ivana Rakitića, Šimun Hrgović, Anthony Kalik i Filip Krovinović promjenom sustava i ubrzanjem igre kao da lete terenom, a Marko Livaja sigurno će podići formu jer kao i svi u klubu zna koliko je bitno izboriti skupinu Konferencijske lige.
Nisu to samo tri milijuna eura, koja će od UEFA-e odmah sjesti u blagajnu, višestruka je to dobit jer dovoljno je izračunati koliko donose tri puna Poljuda ovoga ljeta, a onda još tri kroz jesen, prodaja dresova i suvenira, marketinški efekt i zarada od televizijskih prava. Još važnija je afirmacija igrača, kojima cijena automatski raste s europskim utakmicama, a kako su krenuli mladići poput Hrgovića, Mlačića ili Skelina (šteta za ozljedu), a na istom tragu mogu biti i Skoko ili Durdov, to je perspektiva koju Hajduk godinama nije imao na vidiku. Vratiti se na europsku kartu za Hajduk je apsolutni prioritet i Garcijina momčad mora poginuti za taj cilj, od večeras, pa do konačne pobjede…
