Sedam dana nakon Lokomotive, eto Vukovara 1991 ponovno u Maksimiru, ali kod “glavnog stanara” stadiona na istoku Zagreba – Dinama.
Na premijeri je upisan poraz, tek minimalan iako su Lokosi te večeri imali niz dobrih zicera, a premda je Dinamova momčad nemjerljivo jača od Lokomotivine, trener vukovarske momčadi Gordon Schildenfeld prema metropoli ne kreće s bijelom zastavom…
– S moje strane uvijek idemo na pobjedu. Najslađe je igrati kad si otpisan, no moramo biti puno bolji nego u prvom poluvremenu protiv Lokomotive. Ritam, dueli, sve je drugačije u višoj ligi. Tu je i malo straha, no svako će poluvrijeme, vjerujem, bolje. Dinamo ima kvalitetu, vjerujem da će se u prvoj utakmici na svom terenu postaviti kao autoritet. Očekujemo da će igrati visoko, no mi baš u tome vidimo svoje šanse. Dinamo ima puno toga za izgubiti, mi nemamo ništa – jasno će Schildenfeld.
Pripremu utakmice nedvojbeno mu je poremetila ozljeda prvog vratara Antonija Đakovića, bez kojeg će zbog slomljene koščice u ruci biti možda i šest mjeseci, svakako i “slučaj Nedić”, pa će u Maksimiru mrežu čuvati Marino Bulat, 26-godišnji golman s epizodnim ulogama u Istri 1961, Varaždinu…
Schildenfeld ne skriva da će klub krenuti u potragu za novim čuvarem mreže…
– Đakoviću slijedi četiri do šest mjeseci oporavka nakon operacije, a onda će mu trebati još neko vrijeme da se vrati na teren, tako da nam je potreban novi vratar – kazao je trener vukovarskih nogometaša.
S obzirom na predvidljiv smjer utakmice, Vukovarci će svoje prilike tražiti u kontrama i polukontrama…
– Mislim da će se većina naše utakmice svesti na to. Moramo biti opasni, brzi i izravni, ne gubiti loptu u posjedu. Mislim da tu ima prostora – znakovito će trener, koji je u Maksimiru u Dinamovom dresu ostavio nezanemariv igrački trag. Što će učiniti kao trener pokazat će kasni noćni sati petka…
