Otkako je zaključio aktivnu igračku karijeru, Zvonimir Boban imao je jasne ideje što kani raditi u novoj fazi života. Uz odmak od nogometa, da bi se priviknuo na posve drugačiju svakodnevicu, odlučio je sprovesti u djelo ono što je najavljivao još kao mladi igrač, a što se doživljavalo kao pozu – studirati i završiti fakultet. Uz stjecanje diplome (jednopredmetna povijest) ubrzo je krenuo i u drugi najavljeni izazov, okušati se u medijskom poslu. Boban je bio uspješan predsjednik Uprave SN, koji je sproveo više reformi u listu koji danas obilježava 80 godina.
Uz to, razvio je karijeru komentatora talijanskog i europskog nogometa za Sky Italiju, postavši jedan od najcjenjenijih opinion makera na Apeninima. Tome je uz tehnička mu znanja igre doprinijela i njegova vrlo uspješna nogometna karijera, odnosno karizma velikog igrača u ponajboljoj eri Berlusconijeva AC Milana, ali i britki jasni stavovi koji su osnaživali njegovu vjerodostojnost. Poglavito kad bi se ti stavovi kroz vrijeme potvrđivali u praksi.
Navedeno treba kao uvod u aktualnost jer, sukladno današnjem funkcioniranju etera, gotovo da čovjek ne povjeruje kako se može banalizirati i umanjivati, da ne kažemo “mijenjati” činjenice. Nije to samo u slučaju Bobana igrača, nego i mnogih iz njegove generacije, kao i u okviru Bobana dužnosnika, karijere koja je praktično krenula prije devet godina kad ga je Gianni Infantino, kao novi predsjednik, pod teretom korupcijskih afera posrnule FIFA-e, pozvao da mu se pridruži u teamu koji će provesti reforme u svjetskoj kući nogometa. Toj Bobanovoj kandidaturi doprinio je lobiranjem i Dario Šimić, tada u dobrim odnosima s nekim akterima bliskim novom vodstvu FIFA-e.
Bobanov ulazak u FIFA-u bio je velika stvar za njega, ali i hrvatski nogomet. Onaj isti nogomet u kojem se praktično od finiša njegove igračke karijere upravo Bobana najavljivalo kao optimalno rješenje za lidera sposobnog za reformiranje hrvatske Kuće nogometa. No, stalna teza dijela javnosti kako nije mario za domaći nogomet jer je imao ambiciju za prestižnije adrese u više je navrata dobila logično objašnjenje. Bobana, naime, nikad nitko iz HNS-a nije pozvao da se uključi u upravljanje nogometa, osim sporadičnih poziva da bude jedan od beznačajnih aktera prigodnih događanja u ime HNS-a. Kako su sve godine kad nije imao funkciju u nogometu pokazale, u HNS-u ga jednostavno nisu htjeli i prilično je jasno zašto…
Za Bobana, kažu neki koji gaje animozitet prema njemu, ili su jednostavno neupućeni i površni, “nigdje do sada nije ništa napravio te je brzo udaljen s pozicija”. Činjenice ukazuju sasvim suprotno. U FIFA-i je radio tri godine i napravio veliki posao reformi unutar institucije vraćanju nogometa u prvi plan. Bio je uporni zagovornik da se odmah krene s VAR-om, a što je jedna od povijesnih promjena u nogometu.
Iz FIFA-e je Boban otišao svojom voljom, iako je Infantino to teško primio. U Milanu je, suprotno od onog što se gdjegod provlači u javnosti, napravio jako dobar posao dok su mu gazde dozvoljavale. Upravo u temeljnoj odrednici, da se Milan vrati postavkama Berlusconijeve ere, što znači određeni put selekcije igrača, struke i natjecateljskih ambicija, Boban je uz Paola Maldinija nametnuo izbore koji su im bili logični. I navijačkom okruženju također. No, američki vlasnici imali su drukčije vizije. Oni su htjeli stvoriti “korporacijsku priču” sličnu franšizi Red Bulla, što manje trošiti, selekcionirati mlade i anonimne igrače, podignuti vrijednost i odmah ih transferirati. I dakako, htjeli su graditi stadion radi velike zarade. Bilo je pitanje kad se će se sudariti te dvije filozofije nogometa.
Kad su Amerikanci inkognito dogovorili Ralfa Rangnicka za novog trenera, Boban je odlučio kako mora javno objelodaniti da gazde jedno pričaju, a drugo, krivo, rade. Bio je svjestan da će platiti ceh, ali činjenica jest da je nakon otkaza, i zbog javnog pritiska navijača i medija, vlasnik odustao od svojih namjera. Zaslugom trenera Stefana Piolija, “starog” Zlatana Ibrahimovića, eksplozivnog Leaa i drugih koje je Boban selekcionirao uz Maldinija, stigao je i 19. scudetto. Zadovoljštinu je Boban dobio i rješenjem suda, koji je Milanu naložio da mora podmiriti obveze iz ugovora u visini oko 5 milijuna eura…
Uskoro je Bobanu uslijedio poziv Aleksandra Čeferina, koji ga je želio kao prvog stručnog suradnika u UEFA-i. Njihova suradnja je odmah bila u povijesnom izazovu kad se objelodanila akcija i ideja Superlige. Zajedno su tom izazovu odgovorili maksimalno uspješno i odagnali za dugo vremena tu suludu ideju. Suradnja Čeferina i Bobana je “puknula” na principima.
Slovenac je odlučio da se promijeni Statut, što bi mu dopuštalo jedan mandat više od onog propisa kojeg je uveo na početku svoje vladavine i stekao respekt. Boban je bio protiv i podnio je ostavku uz javno pojašnjenje povoda. Čeferin je to jako teško prihvatio, što je pokazao negativnim reakcijama prema Bobanu. Na stranu njihov odnos, u suštinskom smislu ključno je da je Boban ostao dosljedan i odstupio. Čeferin će kasnije objaviti da odustaje od novog mandata nakon 2027…
Proljetos su se poklopile situacije koje će dovesti do toga da se Boban nakon 34 godine vrati u Dinamo. Modri su natjecateljski posrnuli, ali to je bio simptom da klub ne funkcionira kako bi trebalo. Jasno se nametala potreba da se izvrši totalni reset. Za tako nešto trebala je jaka osobnost, koja uživa respekt i povjerenje šire javnosti i navijača, ali i koja ima hrabrosti da se upusti u tako opsežan posao, prepun zamki i uobičajenih podmetanja.
Boban je inicirao promjene i proces se zahuktava. Zaključio se jedan ciklus velikih uspjeha na način da je većina aktera otišla…
Novi selekcijski put ima okvir, a to je mladost, energičnost, izražena motivacija i glad za napredovanjem, momčadski duh. Unutar okvira trebali bi, naravno, imati određene tehničke kvalitete i potencijale za igru (ofenzivnu, bržu, okomitu…), koju se želi stvoriti do razine europske konkurentnosti. To je proces koji će trajati, imat će uspona i padova, pogrešaka i promašaja, ali i nužnih korekcija, kako to u nogometu jest logično. Prva kontrolna stanica, u startu prvenstva, dala je naslutiti obrise dobrog puta, ali daleko je to od onoga što kroničari već boje euforičnim tonovima, a koji će pri prvim padovima biti zamijenjeni tamnijim euforičnim nijansama.
Zvonimir Boban je svjestan da će njegova postigračka priča u okruženju do kojeg mu je najviše stalo, domaćem, biti definirana upravo ovom misijom u Dinamu. Zato i djeluje hrabro i radi “po svom” jer nakon ovog nema više neke buduće misije ovakvog tipa. Naime, Boban prvi puta u onome što radi nema “gazde” i njihove interese iznad glave, a koji mu nameću što treba raditi u onome što je njegova struka, a ne njihova. I zbog čega je prije ili poslije dolazio u koliziju jer je bio limitiran u provedbi svojih ideja. Dinamo je klub kojem su “gazde” članovi, navijački puk, čiji su interesi vrlo jasni – snažan i uspješan nogometni klub. U Bobanu su prepoznali lidera kojem mogu dati puno povjerenje, ali i ovlasti da ono što proklamira provede u praksi.
U toj misiji nije samo rezultat važan, nego prije svega stvaranje uvjeta da klub dugoročno postane europski organiziran i posljedično uspješan, koliko god mu to potencijali budu dozvoljavali. Na temelju tih rezultata, na terenu i izvan njega, Bobanova će misija kroz vrijeme biti vrednovana kao uspješna ili neuspješna.
Usudili bismo se kazati da će ključ njegova puta biti ono što zna biti limit svih velikih imena, a to je kroćenje one razine taštine koja ima utjecaja na djelovanja u svakodnevici. Svi su ljudi više ili manje tašti, a logično je da velikani nogometa imaju izraženu tu stranu. No, u ovom poslu ona će biti zadovoljena time da se rade prave stvari, koje će se pokazati temeljnim za željene uspjehe. Nitko u tako kompliciranom poslu ne može funkcionirati kao one man show, vjerujući samo sebi, odnosno djelovati bez kvalitetnih suradnika kojima se daje povjerenje. To i jest snaga lidera, prepoznati kvalitetne suradnike.
Boban je do sada svoje liderstvo kvalitetno pokazivao u brojnim situacijama, počevši od vatrene mu ere. Bio je prvi, ali bez drugih velikana ne bi ostvarili broncu. Ta širina vizije trebat će mu ovaj put više nego ikada jer on je sada vrh projekta. Što ste više, teže je pratiti što se događa niže, tamo gdje se roje oni koji grickaju temelje. Neki iz neznanja, neki iz pretjerane ambicije, a neki i zbog taština.
