Sveobuhvatna reforma nizozemskog mirovinskog sustava lišava tržište državnih obveznica eurozone, vrijedno 10 bilijuna eura, ključnog kupca dugoročnog duga, i to baš u trenutku kada potrebe za financiranjem država naglo rastu. Nizozemski privatni mirovinski sektor, najveći u monetarnom bloku s imovinom većom od 1,7 bilijuna eura, od sljedeće godine prelazi na sustav definiranih doprinosa, napuštajući dosadašnji model definiranih naknada. Prema izvještajima agencije Reuters, ova promjena ima dalekosežne posljedice za vlade koje traže sredstva za financiranje svojih rashoda.
Za vlade koje se zadužuju, dugoročni dug nudi značajne prednosti jer im omogućuje planiranje kamatnih obveza na dulji rok. Međutim, prema novom nizozemskom sustavu, mirovinski fondovi više neće imati istu potrebu za kupnjom obveznica, posebice onih s duljim dospijećem. Budući da više neće jamčiti specifične dugoročne isplate, moći će preuzeti više rizika u svojim portfeljima.
Prema izjavama visokog trgovca iz Bank of America (BofA), nizozemski mirovinski fondovi već su smanjili kupnju dugoročnih obveznica, i to u vrijeme dok se Njemačka priprema utrostručiti svoje zaduživanje. “Nalazimo se u promjeni paradigme u kojoj je najveći kupac dugoročnog duga u Europi jednostavno nestao”, izjavio je Kal El-Wahab, voditelj trgovanja kamatnim stopama za EMEA regiju u BofA. “Nisu kupovali cijele godine. U svijetu gdje već postoji neravnoteža ponude i potražnje, a države se moraju zaduživati više no ikad, gubitak jednog od najvećih kupaca u Europi izuzetno je značajan.”
Dugoročne državne obveznice ove su godine pod pritiskom na globalnoj razini, što je natjeralo Japan i Veliku Britaniju da skrate dospijeća svojih izdanja jer su se i tamo povukli ključni kupci. No, u eurozoni, reforma mirovinskog sustava “dolazi u trenutku kada Njemačka mora izdati više duga no ikad prije”, ističe Rohan Khanna, voditelj strategije za europske kamatne stope u Barclaysu.
Dodatna premija koju referentni zajmoprimac, Njemačka, plaća za 30-godišnji dug u odnosu na kraća dospijeća već je porasla ove godine, a trgovci kažu da je iščekivanje nizozemske reforme jedan od glavnih pokretača tog trenda. “Tržišni konsenzus i dalje ide u smjeru strmije krivulje prinosa”, rekao je Bruno Benchimol, voditelj trgovanja europskim državnim obveznicama u Credit Agricole CIB. El-Wahab iz BofA očekuje da bi se krivulja prinosa na njemačke 10-godišnje i 30-godišnje obveznice, koja je trenutačno na oko 50 baznih bodova, mogla povećati za dodatnih 20-25 baznih bodova.
Nizozemske banke procjenjuju da će mirovinski fondovi s vremenom prodati oko 100 milijardi eura državnih obveznica. Ipak, El-Wahab napominje da pravi “seizmički pomak” nije toliko u prodaji postojećih obveznica, koliko u odsutnosti njihove buduće kupnje. Najveći izvor neizvjesnosti je brzina kojom će fondovi smanjivati svoje udjele i kakvu će ulogu obveznice imati u njihovim portfeljima nakon tranzicije. Jaap Teerhuis, strateg za kamatne stope u banci ABN AMRO i bivši voditelj riznice nizozemskog ministarstva financija, ističe da je to nešto što vlade “moraju uzeti u obzir pri izradi planova financiranja”.
Plan ABP-a, najvećeg nizozemskog mirovinskog fonda, ukazuje na postupan prijelaz. ABP planira smanjiti svoj portfelj državnih obveznica za oko 25 milijardi eura do 2030., no izloženost će mu u 2027. ostati nepromijenjena u odnosu na 2023. godinu. Sljedeća velika prepreka za tržišta je siječanj 2026., kada tri od pet najvećih fondova planiraju započeti prijelaz na novi sustav. Analitičari ne isključuju moguća odgađanja, što bi moglo potaknuti volatilnost krajem godine. Jedan od tih fondova, PMT, već je najavio da će konačnu odluku o spremnosti za tranziciju donijeti tek u siječnju, opasno blizu datuma prijelaza.
