Na današnji dan prije točno 50 godina, tragično je okončana “7. Jugoslavenska alpinistička ekspedicija na Kavkaz”. Smrtnim stradavanjem četvorice članova ekspedicije, postala je to jedna od najvećih tragedija hrvatskog alpinizma. U organizaciji Hrvatskog planinarskog saveza i HGSS stanice Split, danas se polažu vijenci na grobljima u Kambelovcu i na Lovrincu.
U ožujku 1974. godine, petnaest alpinista iz bivše Jugoslavije krenulo je posjetiti alpinistički logor Elbrus, no četvorica se nažalost nisu vratila. Urso Vrdoljak, Viktor Tabaković, Nenad Čulić i Ante Bedalov smrtno su stradali 24. srpnja 1974. prilikom uspona smjerom Križ Ushbe u sjeverozapadnoj stijeni Ushbe (4.710 m), piše portal Grada Kaštela.
Ekspedicija iz Ljubljane krenula je 10. srpnja 1974. prema Kijevu, a dva dana kasnije stigla u alpinistički logor Elbrus. Kako je i planirano, prvo su se penjali na Elbrus, na koji se od petnaest članova ekspedicije popelo njih trinaest.
Poslije toga, članovi ekspedicije su se podijelili u tri grupe. Penjao se Mišljajevski smjer, zatim Centralni smjer sjeverne stijene Ullu Tau-Cana te Križ Ušbe na zapadnoj stijeni Ušbe. Članovi grupe koje je penjala Križ Ušbe bili su Vrdoljak, Bedalov, Tabaković i Čulić. 20. srpnja krenuli su prema Ušbi, a sam uspon je započeo 23. srpnja. Dan kasnije, viđene su crvene rakete ispaljene s Križa Ušbe, a 26. srpnja pronađena su tijela Ante Bedalova i Urse Vrdoljaka. Tijela Nenada Čulića i Viktora Tabakovića pronađena su tek 38 godina kasnije.
“Te noći, sa 23. na 24. srpnja 1974., bilo je strašno nevrijeme, puhao je jak vjetar i došlo je do zatopljenja. Bili su još u stijeni kada se ledeni odron, koji je visio nad stijenom, odlomio. Ledena lavina pala je u podnožje stijene i zatrpala Viktora Tabakovića i Nenada Čulića.
Njih dvojica ostaju ispod ledene lavine koja je tvrda kao kamen i ne može se raskopavati.
Ante Bedalov i Urso Vrdoljak ostali su visiti na stijeni. Kada su ruski spasitelji u helikopteru išli pregledavati teren ugledali su ih kako vise na grebenu.
To je bio jako potresan prizor.
Tragična smrt mladih alpinista snažno se odrazila na hrvatski alpinizam.
Ekspedicija na Kavkaz bila je zapravo dio priprema za obilježavanje 100. godišnjice hrvatskog planinarstva 1975.” – stoji u jednom od zapisa HPD Ante Bedalov.
Ante Bedalov, rođen je 24. lipnja 1952. u Šibeniku, bio je hrvatski alpinist i veslač, a kao i Nenad Čulić, koji je bio pročelnik alpinističkog odsjeka HPD Mosor, bio je istaknut član planinarskog društva Mosor. Nakon što je završio ljetni tečaj GSS-a i pokazao penjački talent, počeo se, 1970., baviti alpinizmom, kao član AO Mosor, a kasnije je postao i član uprave PD Mosor.
Ispenjao je više od stotinu smjerova, među kojima Prusik-Salajev u sj. stijeni Triglava, Ljubljanski i Klin u Anića kuku, Come back u Kozjaku, stup Solila na Biokovu, Prvo koplje u Karanfilu u Prokletijama, Fanikin u Anića kuku, Lastin smjer na Mosoru i prvo ponavljanje Brida Klina. Penjao se u Dolomitima i bio na Grossglockneru. Zimske smjerove penjao je u Troglavu i Biokovu. Svojim usponima u Elbrusu na Kavkazu, nekoliko dana prije smrti na Ušbi, ispunio je uvjete za stjecanje naziva alpinist, koji mu je PSH dodijelio posthumno 1975. godine, piše portal Grada Kaštela.
U spomen na Antu Bedalova, 1980. godine osnovano je Hrvatsko planinarsko društvo Ante Bedalov. Njegov otac, sada isto tako preminuli barba Nenad, počeo je s izgradnjom planinarskog skloništa sa željom da bude namijenjeno za upotrebu svim planinarima koji borave na Kozjaku. Planinari su ovu inicijativu prepoznali kao pozitivnu, što je rezultiralo velikim odazivom na radne akcije. Uz već iskusne planinare HPD Mosor, uključili su se i mještani Kaštel Kambelovca i tako postali “novopečeni“ planinari. U godinama koje su uslijedile “Bedalovci” su se izdvojili iz HPD Mosor te započeli djelovati kao samostalno planinarsko društvo, a Društvo iz Kambelovca i danas s ponosom nosi ime ovog velikog hrvatskog alpinista.
Danas se, u organizaciji HPS-a i HGSS-a održava obilježavanje 50. obljetnice pogibije alpinista na Kavkazu. U 9 sati je održano polaganje vijenaca na groblju u Kaštel Kambelovcu, a u 10 na Lovrincu.
Moja reakcija na članak je…
