U 16 godina povijesti rivalstva Istre 1961 i Lokomotive najviša posjeta iznosila je 1500 ljudi. U subotu na Drosini se okupilo gotovo 3500 gledatelja, što potvrđuje nekoliko stvari. Pulska je publika željna dobrog nogometa i zabave te je na valu proljetnih ushićenih izvedbi Istre potvrdila porast općeg zanimanja za Zeleno Žute. Ona je i “oprostila” slabiju igru u Splitu, gdje su primili gol za poraz u 85.minuti, ali je zato bila iznimno nezadovoljna sa prvih 45 minuta protiv Lokosa. Gosti su bili dominantniji, tehnički i taktički vrlo dobri, vodili su 1:0, a da su bili precizniji pred golom, moglo je biti i veće vodstvo. Zvižduci su bili poruka igračima i treneru da se razdrmaju.
U drugom dijelu Istra ne da se razdrmala, nego je i zahvaljujući Tomićevim izmjenama, preokrenula i rezultat i atmosferu na Drosini. Ona je podsjećala na proljetne utakmice, i to iz nekoliko razloga. Prvo jer su igrači počeli “gristi”, agresivnije su napali suparnike, utrčavali su suigračima iza leđa, nudili rješenja. Puno je tome pomoglo što je Tomić izvadio iz igre zabrinjavajuće slabašnog Maurića, i još neuvjerljivijeg Frederiksena, koji se najteže od svih prilagođava Istri i HNL-u. Objektivno je Istra, uz dva pogotka, mogla postići još barem 2, uz stativu Rozića, koja je prethodila šoku koji je uslijedio u posljednjim sekundama. Tada je Istra primila gol kao u “stara loša vremena”, kada obrana kao naivci, ili dekoncentrirana linija, dopusti suparničkom nižem igraču da ih matira glavom. Snimka ukazuje da je ipak manja odgovornost na Koliću (šut sa 6 metara) jer je Sušku bilo nekolicina Zeleno Žutih u blizini, a nije to bila ni Heisterova greška.
Odgovornost je na dva stopera, Marešiću i Koskiju, koje je preletjela lopta temeljem njihove krive procjene. Slično kako se Koskiju dogodilo i u Splitu kod gola za poraz. Finac je odličan stoper, ali kad nije koncentriran vrluda na sve strane, čak krene u špicu i ostavlja autoputeve za suparnike iza. Ukoliko je Koski odveć zaokupiran angažmanom, onda ga je bolje i ne koristiti. Marešić je igrao prve minute sezone i slabije mu se izdanje za sada može prihvatiti…
Goran Tomić bio je ljut kao rijetko kad nakon utakmice.
– Ne znam stvarno što bih vam kazao nakon ovakve utakmice i dobivenog gola u zadnjim sekundama. Drugu utakmicu zaredom primamo gol iz nepažnje i umjesto da imamo četiri boda, sada smo tek na jednom. Jako sam ljut, stvarno ljut, jer ne možemo si dozvoliti takve propuste – rekao je Tomić, koji se iskalio na vratima svlačionice, ali na stranu ta razumljiva reakcija, on treba preispitati i pripremu utakmice, i svoje izbore. Istra je tri poluvremena sezone djelovala sa malo energije, a tek je drugi dio bio podsjetnik na proljetna izdanja.
Oko tog drugog dijela sa Lokomotiva treba se uhvatiti kao pozitivnu naznaku. Tome su pridonijeli Vinko Rozić, svojom okomitošću ali i mladi Ayuma, koji je najugodnije iznenađenje početka sezone. Nigerijac je donio više reda i rješenja u sredini, borbeni gard, a sve je to podiglo Lončara, koji se napokon razigrao, ali i Radoševića i ostale. Vrijedi upisati i odmah pogodak Bangoure…
Po očekivanju Zeleno Žuti su uz niz promjena izgubili sigurnost proljeća, igra je još nedorečena, više igrača kasni u formi, ali to ide tako kada su “radovi u tijeku”. No, uvjerljiv je dojam da Zeleno Žuti moraju, sa trenerom, prije svega resetirati pristup i “gristi” točno onako kako su to činili u drugom dijelu sa Lokomotivom.
