Sinj je stoljećima biser kojim se svaka vlast htjela uresiti, kamen međaš između primorja i kontinenta, obgrljen bliskim planinskim vrhuncima, s Cetinom i njenim pritocima. Tresli su ga potresi, rušili i palili osvajači, nametali tuđe jezike, vjeru i običaje, ali Sinj je uvijek bivao snažniji, nepokolebljiv i prkosan. Veliki pučki pjesnik, fra Andrija Kačić Miošić, u slavu veličanstvene pobjede nad Turcima 1715. mu pjeva: ”Sinju grade, zlatni buzdovane, od davnine junački megdane”…
U čast svoje nebeske zaštitnice, Gospe Sinjske, koja je prema predaji, i otjerala Osmanlije (”vidješe ženu u bijelom kako hoda zidinama Sinja”), kao vječni zavjet odanosti i poštovanja, Sinjani će utemeljiti vitešku igru Alku, i tako svake godine, prve nedjelje u kolovozu, oživjeti slavnu pobjedu.
Tekst se nastavlja nakon oglasa

Naziv Alke (tur./arap. halqa: prsten, obruč) potječe od detalja podloge stremena na sedlu zaplijenjenog konja turskog serasker-paše Čelića. U alkarskoj ceremoniji dva momka vode za uzde konja koji simbolizira pašinoga, edeka.
Alka ima dva koncentrična željezna kruga povezana s tri kraka, tako da je razmak između krugova podijeljen na tri jednaka dijela. Središnji, najmanji krug vrijedi tri punta, gornje polje dva, a dva donja polja po jedan. Alkar u punom galopu drvenim kopljem sa željeznim vrhom gađa u alku. Slavodobitnikom postaje onaj tko u tri trke Alke skupi najviše punata. Ako više alkara ima isti broj punata, onda se pripetavaju dok jedan ne skupi više punata.
Danas je održana 310. Alka, a brojni su poželjeli biti dio tog spektakla. Najbolje prizore iz alkarskog grada zabilježio je naš Roko Pavlinušić. Uživajte u još jednoj bogatoj galeriji.

Moja reakcija na članak je…
