Vrlo neugodna situacija za kredibilitet HNS-a, oko sudačke i liste kontrolora za novu sezonu (Dadić, Marić…) očtio nije neki izolirani nesporazum ili administrativni kiks. Ispostavlja se da je to simptom žešćeg raslojavanja koji je u tijeku u Kući nogometa. Utvrda hrvatskog nogometa, kojoj u svakoj turbulentnoj fazi, generalno nitko izvana nije mogao nanijeti ozbiljnije štete u održavanju moći, urušava se iznutra. Raslojavanje je očito a o čemu se radi, pokušajmo analizirati temeljem službenih i neslužbenih informacija…
Na vagi su formalno status i upravljačka linija predsjednika Marjana Kustića sa jedne strane te tandem glavnih operativaca Svetina i Šprajcer na drugoj strani. O unutrašnjim razmiricama odjekivale su sporadične vijesti tijekom proljetnog dijela sezone. Primjerice kada je dio članova IO bliskih i uz Kustića imao pritužbe na rad voditelja Odjela za natjecanje, Nevena Šprajcera. No, sada je sukobljavanje otišlo na višu razinu, kao potvrda da se nešto krupnije događa. Praktično je sve krenulo sa javnim istupom novog predsjednika NO Hajduka, Ljube Pavasović-Viskovića. On je objelodanio da je u tijeku akcija “grupe oko Svetine i Šprajcera koja želi smijeniti predsjednika Marjana Kustića i ovladati HNS-om!” Taj novi (stari) Hajdukov dužnosnik sasvim sigurno nije istupio tek tako, nego se nazire da iza toga stoji određena (protu) aktivnost. Ona se prepoznaje, između ostalog, u tezi “da su Dinamo i Hajduk dva ključna kluba domaćeg nogometa i da bez njih nema HNS-a”. Dinamova šutnja oko tog istupa sugerira da su na istoj liniji kao Hajduk, što je jedna od (naj)većih novosti unutar domaćeg nogometnog miljea. U prošlosti su generatori sukobljavanja dva kluba
Nedvojbeno jest da su Dinamo i Hajduk, ili ako netko želi Hajduk i Dinamo svejedno, dva najveća hrvatska kluba. Oni temeljem toga doista i jesu ključnog utjecaja za atmosferu domaćeg nogometa. No, ako se taj utjecaj temelji na tome tko će se nametnuti kao nadmoćan akter u HNS-u, onda je to realnost kojoj svjedočimo tridesetak godina. U 1990tima je najveći utjecaj u Kući nogometa imao Hajduk i blizak im kadar. U 2000tim se nametnuo Dinamo, koji je tu dominaciju u upravljanju doveo do razine apsurda. U obje varijante nadmoći, uvijek je onaj manje moćan javno isticao nezadovoljstvo i ogorčenje takvim odnosima snaga. Pri tom je ključno da su se većina drugih klubova, središta i inih aktera nogometa svrstavali na jednu od strana temeljem svojih uskih interesa ali iznad svega općih nemoći da se suprotstave takvoj podjeli hrvatskog nogometa. Točno je i to da je Maksimirska moć petnaestak godina bila drastično izraženija, ne samo zbog nogometa, nego Hajdukova u 1990tima.
Sve te igre utjecaja i moći nisu samo stvar nogometne hijerarhije i dobiti. One su kroz nogomet simbolizirale i jaz unutar političkih odnosa, društvenih situacija i svega onog što za Hrvatsku znače odnosi Dinama i Hajduka. Ili ako želite, Zagreba i Splita…
Hrvatska nisu samo Zagreb i Split, iako su najveća gradska okruženja. Dinamo i Hajduk nisu hrvatski nogomet, iako su dva najveća kluba. Dok se takav pristup ne promijeni u korist realnije stvarnosti da su svi klubovi HNL, kao što su svi gradovi država Hrvatska, neće biti sreće. Rasti će samo dojam da postoje važni i prioritetno njihovi interesi, a drugi su statisti radi tih ciljeva…
Sasvim je izvjesno da u aktualnoj situaciji suprotstavljenosti više neće biti nastavka “po starom”. Predsjednik HNS-a je vjerojatno tek sada postao svjestan da su mu po definiciji prvi suradnici zapravo postali dovoljno snažni unutar linija domaćeg nogometa, da mu se mogu suprotstaviti. Na kojem to temelju, i sa kojim interesima, ulaze u sukob sa čelnikom saveza. postati će uskoro jasnije, jer je stvar izišla u javnost.
Više od dojma je da će stvari, kao i uvijek u našem okruženju, prelomiti politika. Njoj nimalo ne odgovara da se stvara novi jaz unutar politike nogometa, u kojoj je barem formalno ako ne praktično (reprezentativna domaćinstva) djelovalo da su se približili HNS i Dalmacija.
