Crveni meteoalarm zbog iznimno visokih temperatura upaljen je u Dalmaciji, a vrućine koje su u ponedjeljak dosezale i do 40 Celzijevih stupnjeva na splitskoj su rivi učinile rad pod otvorenim nebom izrazito izazovnim.
Sunce je neumoljivo grijalo, a tek poneki oblačak jutarnje naoblake na sjeveru Hrvatske nije bio dovoljan da donese pravo osvježenje. U zraku je osjećaj bio težak i ljepljiv, miris mora miješao se s mirisom vrućeg kamena, a svaki korak turista po užarenom pločniku izgledao je poput koraka mačke na vrućem limenom krovu.
Na rivi, među šetačima i turistima, rade ljudi koji, unatoč nesnosnim uvjetima, ne staju.
Pakao pod suncem
Nikola, vozač dostavnog vozila, vozi kroz uske, užarene ulice Dioklecijanove palače dok se asfalt i kamen pod kotačima gotovo tope. Na licu mu se presijavaju kapljice znoja dok govori:
– Radim cijeli dan na cesti, a bez klime u vozilu nije nimalo lako. Ove vrućine su zaista izazov, ali mora se – kaže, brišući znoj s obrva i kratko zastajući na dostavnoj ruti.
Ante, radnik “Čistoće”, mokar od glave do pete, odmahuje rukom i sa smiješkom priznaje:
– Malo je vruće, ali raditi moraš, nema odustajanja. Kad vidiš da je posao važan i da pomažeš gradu, to te nekako gura naprijed – govori dok mu se majica gotovo lijepi za tijelo.
Čistačica Slađana, iscrpljena od sunca, kaže kako je upravo rivu najteže održavati:
– Izloženi smo suncu, nema puno hlada, a ljudi prolaze i očekuju da sve bude čisto i uredno. Vrućina je neopisiva, ali tu smo da odradimo posao – govori nam dok rukom zaklanja oči od sunca.
Njezina suradnica Dubravka, jednako umorna, nadovezuje se:
– Nije ni jedan dio grada lako održavati ovih dana, ali riva je zaista poseban izazov. Znoj ide s mene kao rijeka, a ti moraš dalje – kaže i nastavlja skupljati otpad, ne zastajkujući.
‘Topimo se‘
Drago, turistički vodič, i dalje spreman za šalu unatoč vrućini, smije se:
– Ma nije baš tako vruće… ali ozbiljno, ljudi se trude, mora se. Turisti žele slušati, a ja želim da se svi držimo hlada koliko možemo – govori, pokazujući grupi put prema sjenovitoj strani ulice.
Matej, u kostimu rimskog legionara, korača s grupom drugih “vojnika” kroz Dioklecijanovu palaču. Teška odjeća i oklop griju ga kao peć, ali ne gubi motivaciju:
– Puno je toga svega na meni, ali publika je motivacija. Svaki dan je borba, ali volim svoj posao – kaže, zastajući za fotografiranje s turistima.
Tihu, vozača rikše, zatekli smo parkiranog kod Đardina, u hladu, dok odmara i briše čelo:
– Vozim ljude i vidim koliko je temperatura izazov za sve. Svaki pedalj od rute je pun znoja, ali čim se sklonim u hlad, odmah je lakše – govori, osvrćući se prema gužvi koja prolazi.
Toni, turistički djelatnik, veselo se polijeva vodom, izazivajući osmijehe prolaznika:
– Vrućina je stvarno jaka, ali posao ne čeka – kaže, spreman nastaviti usprkos žezi.
Hostese Ivana i Magdalena, vidljivo umorne od vrućine, stoje pred ulazom restorana u Dioklecijanovoj palači:
– Grozno je, jako je vruće, topimo se, ne znam što bismo vam drugo rekle – priznaju, brišući znoj s lica i mašući prolaznicima.
Držite se hlada
Iako su temperature u Dalmaciji i na splitskoj rivi dosegnule najviše vrijednosti do sada, ljudi koji ovdje rade pokazuju iznimnu snalažljivost i izdržljivost. Bilo da su to dostavljači, čistači, vodiči ili zabavljači, svi su složni u jednom – posao se mora odraditi bez obzira na to koliko je vruće.
Državni hidrometeorološki zavod upozorava na nastavak toplinskog vala pa stručnjaci savjetuju da se oni koji rade na otvorenom štite kapama, piju dovoljno vode i izbjegavaju rad u najtoplijem dijelu dana. Splitska riva, kao središte turističkog i svakodnevnog života, i dalje pulsira i živi unatoč paklenim vrućinama – zahvaljujući ljudima koji je održavaju i čine posebnom.
