Oni koji su se svojim izostankom strateške vizije i nesposobnošću sagledavanja globalnih geopolitičkih zakonitost dali uvući u ovu prljavu igru, na kraju će biti sažvakani i ispljunuti na povijesni otpad, jer su svojim „umijećem“ vođenja državne politike devastirali čitavu jednu zemlju i njen narod, a da od tog istog naroda nikada nisu zatražili, a kamoli dobili mandat za ovo što su mu učinili
Jučer su ukrajinski vojni Telegram kanali, kao i vojnici ukrajinskih oružanih snaga, masovno počeli pisati o ruskom proboju sjeverno od aglomeracije Pokrovsk – prema Dobropilju.
Kao rezultat prodora od 11 kilometara (prema ukrajinskim podacima), Rusi su stigli do sjeveroistoka Dobropolja, presjekavši cestu prema Kramatorsku i Konstantinovky. O tome u utorak, 12. kolovoza, izvješćuje ukrajinski medij Strana i postavlja važno pitanje: Koji je razlog proboja i kakve će biti njegove posljedice?
Prema ukrajinskoj javnosti, problem je nedostatak ljudstva i “lažna izvješća” vrha o stanju obrane u blizini Dobropilje. Ruski vojni Telegram kanali pišu da je to područje bilo pokriveno teritorijalnom obranom – budući da iskusnije postrojbe drže crtu u blizini Pokrovska.
Istodobno, bitke se već odvijaju u prilično dubokoj pozadini, gdje ne postoji organizirana crta obrane ukrajinskih oružanih snaga. Treba je graditi “u hodu”, prebacujući rezerve. U ukrajinskoj javnosti već postoje predviđanja da će, ako se situacija hitno ne ispravi, Rusi moći probiti frontu i ući u operativni prostor. A Ukrajina će gubiti teritorij stotinama četvornih kilometara dnevno, kao što je to činila u prvim tjednima invazije.
Zoran Meter: Veleposlanik SAD-a u NATO-u uništio ambicije EU vođa da utječu na summit Trumpa i Putina
Dvije vrlo ozbiljne prijetnje
Potencijalno, napredovanje Ruske Federacije prema Dobropilji nosi dvije vrlo ozbiljne prijetnje za ukrajinske oružane snage.
Prvo, ovo je ulazak ruskih trupa u pozadinu aglomeracije Konstantinovka-Družkovka-Kramatorsk-Slavjansk. Ovo je najveće utvrđeno područje ukrajinskih trupa, spremno odbiti ofenzivu Ruske Federacije s istoka. Ali ako se zaobiđe sa zapada i prekinu komunikacije, onda će ga biti izuzetno teško obraniti. Ruska javnost piše da je cilj doći do Barvenkova u Harkovskoj oblasti kako bi se potpuno “poništila” logistika ukrajinskih oružanih snaga na sjeveru Donjecke oblasti, što će postati prolog potpunog zauzimanja ovog dijela regije od strane Rusa.
Druga prijetnja je ruski napad u zapadnom smjeru – preko Dobropolja do Pavlograda u Dnjepropetrovskoj oblasti. Trenutno je to još uvijek pozadina ukrajinskih oružanih snaga i nije poznato postoji li tamo pričuvna crta obrane.
Općenito, nadolazeći dani pokazat će hoće li Rusi moći razviti svoju ofenzivu, ulazeći dublje u pozadinu ukrajinskih oružanih snaga i “urušavajući” ukrajinsku frontu. Ili će ukrajinske oružane snage moći zaustaviti njihovo napredovanje organiziranjem stabilne obrane.
U svakom slučaju, proboj u Dobropolju ozbiljan je udarac sjevernom krilu Pokrovska i Mirnograda. Obrana ukrajinskih oružanih snaga ovdje je rastegnuta, što povećava vjerojatnost ruskog proboja i na ovom području.
Ruska javnost tvrdi da se takav proboj već događa te da su ruske trupe, napredujući iz Rodinskog, stigle do Grišina sjeverozapadno od Pokrovska, što bi značilo gotovo potpuno okruženje grada (vidi karte 3 i 4). No Ukrajina nije potvrdila proboj do Grišina.
Moskva: ‘Nećemo tolerirati ucjene i pritiske’: Europa u strahu od ruske preventivne igre s raketama
Ruski mediji pišu o panici
Ruski mediji također navode o ozbiljnom prodoru ruskih snaga od gotovo 11 kilometara na bojišnici sjeverno od Mirnograda. Pritom se pozivaju i na ukrajinske izvore, prema kojima su ruske oružane snage probile bojišnicu do dubine od 11 km (što je izuzetno veliko za trenutnu tehnološku strukturu rata) i približile se Dobropolju, istovremeno presjekavši cestu prema Kramatorsku.
„Istodobno, naše isturene postrojbe istina razvijaju ofenzivu u tom smjeru, ali još je uvijek teško reći o stvarnim razmjerima i snagama ruske vojske uključenima u napad. Moguće je da je neprijatelj, doista imajući problema s brojem osoblja u postrojbama, prespavao prolaz naših diverzantskih snaga kroz svoje borbene formacije. Rusko Ministarstvo obrane jučer je potvrdilo zauzimanje naselja Lunačarskoje u DNR-u.“ – piše ruski TK „Dva majora“.
U tom smislu, ruski ratni dopisnici su sinoć citirali “neprijateljske krikove” na društvenim mrežama o tome kako su “Rusi probili bojišnicu”, a na „ukrajinskim kanalima vlada panika“. „Apeliraju na Zelenskog, neprijateljski dobrovoljci snimaju videozapise s pričama o proboju, psuju i proklinju zapovjedništvo ukrajinskih oružanih snaga i nedostatak ljudstva.“ — dodaju autori spomenutog TK-a.
Prethodno je bivši načelnik stožera ukrajinske Azovske brigade Bohdan Krotevič u javnom obraćanju Volodimiru Zelenskom na društvenoj mreži X izjavio da stabilna linija borbenog kontakta u području Pokrovsk-Konstantinovka više ne postoji. Napomenuo je da su Pokrovsk i Mirnohrad gotovo okruženi, Konstantinovka je napola okružena, a ruska vojska napreduje u smjeru Kramatorska i Družkovke.
Zoran Meter: Ulazimo u Trumpov i Putinov svijet: Poraz Ukrajine i bruka Europe
Prosudba
Pratimo i dalje ovaj zanimljivi, novi razvoj vojnog stanja na ukrajinskim bojišnicama, poglavito u kontekstu predstojećeg sastanka američkog i ruskog predsjednika Donalda Trumpa i Vladimira Putina, u petak, 15. kolovoza, na Aljasci.
Praktički, bez prisutnosti Europljana, jer i jedan i drugi čelnik jako dobro znaju stvarno a ne željeno činjenično stanje: Europa ne može i neće slati svoje vojnike u Ukrajinu, a Ukrajina je u potpunosti ovisna o američkom naoružanju i obavještajnim podacima.
Koliko je Europa nemoćna, dovoljno je podsjetiti na neuspjela hrabrenja samih sebe, poput onih o stvaranju nekakve “koalicije voljnih” – koja je od samoga početka zapravo bila “koalicija nevoljnih” zbog međusobnih trvenja i različitih pogleda na pristup zatvaranja ukrajinskog rata. Jedni su bili skloniji realizmu – što je značilo i nužni dogovor s Rusijom, dok su drugi idiotski nametali nužnost “ruskog strateškog poraza” kao uvjeta za početak svih pregovora (London).
Tako su ključne europske sile (prije svega francuski predsjednik Emmanuel Macron) najprije počele govoriti o nužnom slanju 200 000 europskih vojnika u Ukrajinu radi nadziranja budućeg primirja, nakon čega su to reducirali na 50 000, pa onda na 20 000 i na kraju na 10 tisuća u i oko samoga Kijeva – od čega također najvjerojatnije neće biti ništa. Jer što će Ukrajini strani vojnici u Kijevu? Ako žele pomoći, neka idu na bojišnice s onim ukrajinskim – stav je ne samo običnih Ukrajinaca.
Sastanak ‘koalicije voljnih’ o slanju trupa u Ukrajinu: Obris bez jasnoće
Stoga uopće i ne čudi kako Volodimir Zelenski, kako danas pišu pojedini utjecajni britanski mediji, po prvi put javno priznaje kako je Ukrajina de facto spremna odreći se teritorija koji su pod nadzorom ruskih snaga u zamjenu za mir, ali ne i povući svoje snage s ostalih dijelova bojišta.
Međutim, glavno je pitanje hoće li to Zelenskom biti dovoljno s obzirom na Putinove zahtjeve (još od lipnja prošle godine koje ponavlja i sada) za potpunim povlačenjem ukrajinskih snaga iz Donjecke regije (DNR, rus.) – što uključuje i posljednju veliku aglomeraciju Slavjansk-Kramatorsk, naravno i strateški važan grad Pokrovsk. A kako vidimo, upravo se u tom dijelu bojišnice postupno slaže kaotično stanje za ukrajinske snage. Ako ih Rusi opkole sa zapadne strane kroz Harkovsku i(li) Dnjepropetrovsku regiju na čemu sada ozbiljno rade – prestat će bilo kakva mogućnost za daljnju obranu osim one koja uključuje borbu do posljednjeg čovjeka (Slavjansk i Kramatorsk su gradovi od cca 100 000 stanovnika svaki, pa bi to definitivno značilo i njihova razaranja).
Možda će, kako sam to već jednom davno rekao u svojoj analizi, ovaj rat stvarno i završiti kroz scenarij da Rusi vojno zauzmu (ne političkom odlukom Kijeva o povlačenju ukrajinskih snaga, već njihovim kontroliranim smanjenim otporom kako bi sve izgledalo kao gubitak u ogorčenim borbama) teritorije koje su i službeno anektirali – barem kad je riječ o Donbasu. Nakon toga će se uspostaviti primirje „na crti bojišnice“ što sada Zelenski konačno prihvaća a što je i Trumpu prihvatljivije za objasniti domaćoj javnosti jer je to tražio u svom prvotnom mirovnom planu kojeg je označio kao “konačni” i po načelu “uzmi ili ostavi” s pripadajućim posljedicama.
Jer probijanje bojišnice u dubinu od 11 kilometara „preko noći“ – kako se to upravo dogodilo i što je rečeno u gornjem dijelu teksta, u uvjetima kada su ruska napredovanja posljednjih mjeseci istina konstantna. ali vrlo spora zbog novih strategija i tehnologija vođenja rata koje ništa drugo i ne dopuštaju – ne stvara baš sliku realnosti. Ili barem ne donekle, jer dobro su poznati i veliki ukrajinski problemi s mobilizacijom i popunom svojih postrojbi i rotacijom istrošenih snaga na bojištu.
Ruski pak mediji ovih dana izvješćuju i o brojnim predajama ukrajinskih vojnika koji su navodno potpuno demoralizirani. Također postoje problemi i s manjkom pojedinih vrsta oružja – prije svega onog protuzračnog.
Ovdje nije zgoreg upozoriti i na činjenicu kako od njemačkog kancelara Friedricha Merza prije cca mjesec dana gromko najavljena isporuka Ukrajini dvaju novih njemačkih sustava PZO Patriot još uvijek nije realizirana. Kako stvari stoje, čini se da Berlin još nije dobio čvrsta jamstva Washingtona o preciznom roku isporuke dvaju novih američkih Patriota za Bundeswehr, kao kompenzaciju za spomenute koji su namijenjeni Ukrajini. Sve to ukazuje i na krajnju složenost odnosa unutar zapadnih saveznika kada je riječ o daljnjem naoružavanju Ukrajine, ali i na to, da američke količine suvremenog naoružanja itekako imaju svoje limite, ali i prioritete, jer ne ratuje se samo u Ukrajini. Sve to Ukrajini, uz svoje lokalne probleme – stvara jedino krajnje mračnu perspektivu ukoliko bi inzistirala na nastavku rata.
Kako god bilo, skloniji sam mišljenju kako je ovdje ipak više riječ o zakulisnim igrama visoke politike nego o samim problemima ukrajinske vojske koji definitivno postoje. Te će se igre, prema mom mišljenju, dodatno intenzivirati poslije nadolazećeg petka, kada će Trump i Putin nedvojbeno uspostaviti okvir unutar kojeg će se dogovarati stvari između Moskve i Kijeva idućih tjedana, a možda i mjeseci.
Drukčije jednostavno nije ni moglo biti. Ukrajinski rat od samoga je početka američko-ruski rat i jedino ga te dvije zemlje mogu i moraju završiti. O moralu tu nema i ne može biti govora, kao što ga nikad nije bilo ni u bilo kojim ratovima proteklih stoljeća, ili još bolje – otkad postoji čovječanstvo. Sila je bila i ostala ona koja sve pokreće i o svemu odlučuje.
dr.sc. Sanja Vujačić: EU kao bajka o Snjeguljici i 27 patuljka: Kako je sve krenulo krivo
A oni koji su se izostankom strateške vizije i nesposobnošću sagledavanja globalnih geopolitičkih zakonitost dali uvući u ovu prljavu igru, na kraju će biti sažvakani i ispljunuti na povijesni otpad, jer su svojim „umijećem“ vođenja državne politike devastirali čitavu jednu zemlju i njen narod, a da od tog istog naroda nikada nisu zatražili, a kamoli dobili mandat za sve ovo što su mu učinili.
