Toni Fruk sigurno je najbolji pojedinac riječke svlačionice. U prilog tome ide i činjenica da je upravo na njegov pogon (naravno, i ne samo njegov) Rijeka stigla do dvostruke krune prošle sezone, bila je to konačna afirmacija i potvrda svega onog što Fruk uistinu jest – bogomdan talent koji je konačno dokazao kao zna i može i postao ono što se od njega možda i ranije očekivalo – jedan od ključnih igrača šampionske momčadi.
Kada predsjednik Mišković uloži u tebe nekoliko milijuna eura i postaneš najskuplje plaćeni igrač u povijesti kluba s Kvarnera, onda sigurno postoje velika očekivanja, Fruk je sa svoje 24. godine na leđima dovoljno stasao, a nogometno prošao puno toga što ga je samo ojačalo.
Neuspjele epizode u Fiorentini, igranje po drugoligaškim hrvatskim “pečalbama” nešto je što će mu sigurno pomoći u ostatku njegove karijere koja je silovitom uzlaznom putanjom krenula upravo u Rijeci. Uostalom, samo je nesreća i ozljeda spriječila Fruka da upiše i debitantske reprezentativne minute koje je po svim parametrima zaslužio, no mora se kazati da u sezonu, baš kao i Rijeka, nije ušao na pravi način. Ako zbog ničeg, onda zbog starta koji nikako nije smio biti “nagrađen” crvenim kartonom, ali vidjelo se (ili moralo vidjeti!) koliko je škotski sudac “lagan” na opomenama…
Naravno da je iznimno važno za Rijeku imati Fruka na terenu, čak i ako on nije najbolje ušao u sezonu. Nakon fijaska na Rujevici kojeg je promatrao s tribina samo je u prolazu znakovito dodao kako ćemo se svi smijati u Dublinu nakon kraja utakmice. Od sreće i zadovoljstva. S prvim pogotkom Fruka u aktualnoj sezoni? Tko bi bio sretniji od njega i svih navijača, no Shelbourne definitivno nije momčad koje bi se Rijeka trebala bojati, s Frukom ili bez njega.
Irci ga nisu imali prilike uživo vidjeti na terenu, u Dublinu će sigurno upoznati i Fruka te njegovu nogometnu magiju bude li riječki “čarobnjak” na visini zadataka. Ono na Rujevici izgledalo je poput imena slavne Štulićeve pjesme “užas je moja furka”, krajnje je vrijeme da Riječani zapjevaju neke znatno optimističnije tonove, pa makar i u čast Tonija Fruka. Dok je još stanovnik Rijeke…
