Dinamovo subotnje gostovanje na Rujevici prilika je da zagrebački klub i slikovito dokaže kako misli imati sasvim drugačiju sezonu od prethodne, nastupom i rezultatom demonstrirat će da je bolji i zdraviji nego lani…
Modri su u ljeto 2024. godine izvrsno krenuli, dobili su dvije utakmice protiv Qarabaga u kvalifikacijama za Ligu prvaka te prva četiri SHNL dvoboja. Na Kvarner su stigli iz Bakua puni sebe, oduševljeni i zadovoljni što su izborili mjesto u europskoj eliti, dok je Rijeka puzala po dnu, samo četiri dana ranije torpedirana u Ljubljani od Olimpije 0:5, s blagim izgovorom u virozi. U takvom kontekstu očekivala se sigurna pobjeda Dinama, međutim, odigrao je lošu, kalkulantsku utakmicu, bez energije, ritma, pa čak i motiva da zagrize do kraja, zadovoljio se remijem prije reprezentativne stanke. Taj je dan prekinuo je seriju od šest pobjeda, kojoj više tijekom sezone nije došao ni blizu.
Dinamo je imao zvučna imena Petković, Pjaca, Baturina…, ali igrao je u niskom intenzitetu, a na tom susretu vidljivo je bilo i pretjerano samozadovoljstvo. Od Azerbajdžana do Kvarnera nisu se uspjeli spustiti na zemlju. Rijeka je bila prva najava problema, jedan je simptom bio da su se uljuljkali u sigurnost svoje SHNL dominacije, a drugi da ekipa nije fizički spremna igrati dvaput tjedno te neće sve biti bajka kako su mnogi dotad predviđali. Nakon dvije utakmice Vatrenih, to su potvrdili sljedeći susreti – Hajduk, Bayern, Slaven Belupo…
Ove subote Dinamo stiže na Rujevicu kako bi pokazao da nudi sve obrnuto od lanjskog lica. Da je gladan pobjeda i uspjeha, mentalno stabilan i na zemlji, a fizički daleki spremniji sposoban igrati u visokom tempu cijeli susret ako protivnici nisu slomljeni ranije. Ujedno da je moderniji, a bez senatora poletniji, okomitiji i konkretniji. Lišen europskih obveza dolazi i svježiji, dok Rijeka živi svoje patnje u UEFA-inim natjecanjima. Jednostavno rečeno, Dinamo na Rujevicu izlazi pokazati kako će ovo biti potpuno drugačija sezona nego protekla, pobjedom nad prvakom želi to odmah dati do znanja već u trećem kolu i poslati jasnu poruku da je čvrsto odlučio vratiti titulu, za koju bi se ove godine mogao boriti jedino s Hajdukom. Jasno, ukoliko Rijeka posrne, što mnogi predviđaju, iako je još rano za velike zaključke…
Najveća razlika Dinama trenera Marija Kovačevića i ondašnjeg, bez obzira vodio ga Sergej Jakirović ili Nenad Bjelica, jest što je kondicijski moćniji, motoričniji, a ujedno i željan igrati brži nogomet. Posla još ima u više aspekta, ali zacrtan je jasan i ispravan put. Momčad je po imenima i profilu druga i različita, a ako se u subotu iskaže i nadmaši suparnika koji ne izgleda bajno, ali lani je djelovao još gore, bit će to signal za navijače da ove sezone mogu očekivati više u domaćem prvenstvu.
Od igrača koji su lani startali u tom susretu sad bi u prvoj postavi mogli biti Nevistić, Mišić i Hoxha, a u konkurenciji su i Kulenović i Theophile. Tada su u početnoj postavi još bili Bernauer, Mmaee, Pjaca, Sučić, Baturina i Petković. S klupe s ušli Stojković, Cordoba, Ristovski, Rog i Špikić, koji je sad pred selidbom u Portugal. Stojković je bio povratnik nakon duge stanke zbog ozljede križnog ligamenta koljena. Kasnije je Dinamo još jednom bi na Rujevici i izgubio s velikih 0:4, pa je to dodatan motiv da opere obraz. No, taj susret odigran je u nekim drugim okolnostima, te je za subotnji sraz živopisnija paralela s utakmicom igranom 1. rujna 2024. Od sastava koji je bio akter gubitka 0:4 u kadru su Hoxha, Nevistić, Theophile i Galešić te Kulenović i Pierre-Gabriel koji su kasnije zaigrali.
