Yassine Benrahou, Michele Šego, Anthony Kalik, Bruno Durdov, Filip Krovinović, Fran Karačić i Abdoulie Sanyang stanu u devet golova koje je Hajduk zabio ove sezone. U tom nizu prednjači više puta otpisani Marokanac koji je pod Garcijom, kao i mnogi drugi, doživio pravu renesansu, živi novi hajdučki život. On je na vrhu liste strijelaca s tri gola. Jednom je zabio Ziri iz slobodnjaka, a Istru i Goricu je kaznio s bijele točke. Ostatak društva ima po jedan pogodak, a u rubrici asistencija se s dvije (jedan izboreni jedanaesterac) ističe Abdoulie Sanyang “Bamba”.
Dakle, u devet pogodaka sudjelovalo je sedam različitih igrača, a među njima nije Marko Livaja. Da, zaista nije. Ne bi to trebalo biti čudno, ali tek onima koji svih ovih godina nisu gledali Hajdukove utakmice. Za hajdučki puk je, pak, ovo ozbiljna novost i dokaz da se ipak može. Nećemo sada nagliti sa zaključcima kako ipak Bijeli mogu bez Livaje jer i dalje to bez njega nije ista momčad, ali je barem i dalje opasna i prijeti iz svih oružja. Novost kojoj do ove sezone nismo svjedočili. Rijetko će koju utakmicu Bijeli više odigrati bez svog kapetana jer se on vraća na potpuno raspolaganje Gonzalu Garciji. U prva dva kola od travnjaka ga je odvojila tek kazna, a kroz utakmice u Europi je imao barem desetak prigoda da se i on upiše u strijelce pa da možemo kazati kako je prekinuo “post” na Starom kontinentu. Iako je u uvodnim utakmicama sezone djelovao odsječeno od ostatka momčadi, Livaja je itekako prisutan i ima golem utjecaj na igru Bijelih. On se otvara, gradi, prilazi, razigrava. A kretnje su mu takve da je gotovo svaki puta tamo gdje treba biti i nalazi se u velikom broju prigoda. Jedini mu je problem što još nije namjestio nišanske sprave, ali to su za Garciu slatke brige.
Usto, zadobio je Urugvajac i one dobre glavobolje, kada mu je izbor igrača širok i mora razmisliti koga će staviti u igru. Do sada je od gotovo svakoga dobio pozitivan odgovor, a zato mu osmijeh i ne silazi s lica. Odjednom se od njegovog dolaska ispostavilo da Hajduk ipak ima ozbiljan izbor spremnih igrača. Lani tome nije bilo tako. Novi su u sustavu tek vratar Ivušić, bek Karačić i veznjak Pajaziti. Sve ostalo su igrači koje je na raspolaganju imao i Gennaro Gattuso. Dobro, stigao je i Ron Raci, ali on tek treba uhvatiti ozbiljan ritam. No, najveća Garcijina vrijednost jest što je instantno sve igrače koje ima učinio boljima, učinio ih je nogometašima, jednostavno rečeno. Kako je Benrahou od omraženog postao poželjan, kako se na spomen Krovinovićeva imena čuje skandiranje, a Bamba je zvijezda?
Urugvajac je samo pravilno ukalupio profile igrača kojima raspolaže i dobio je jednostavan rezultat – svi su korisni i svi mogu. I to je možda najveća uzdanica Hajduka na početku sezone. Svi koji igraju su na vrhuncu samopouzdanja, a rijetki su oni kojima nešto ne polazi za nogom. A tek treba stići konkretan učinak Marka Livaje. Hajduk, dakle, u uzvrat protiv Dinama ulazi s 9 postignutih golova u pet utakmica uz prosjek od 1,8 po utakmici. Devet je igrača zabilo golove, a da se ne zovu Marko Livaja. Dakle, Gonzalo Garcia je svoje igrače u kratkom roku uspio napraviti nogometašima. I to, za sada, dobrim nogometašima. I za to mu ide najveći plus.
