Imotski je u srijedu navečer zasigurno bio hrvatsko središte vina i ljepote. Vina u izobilju, i to ona najkvalitetnija, od čak 18 imotskih vinara i vinogradara iz udruge Cvit razgovora. A ljepote? Žena — da ti pamet stane. Neka se ne naljute pripadnici takozvanog jačeg spola, ali tko je u srijedu navečer samo jednom prošetao starom imotskom Pjacom, mogao je potvrditi ovu tvrdnju.
Dvadeset i prva manifestacija udruge Cvit razgovora i dvadeset i prvi put javno, pred tisućama razdraganih Imoćana i njihovih brojnih gostiju, imotski vinari iznijeli su u predivnoj večeri svoje flaširano blago — vino, među kojima je bilo i onih vrhunskih sorti, ponajviše Kujundžuše, ali i crnog Trnjka, autohtonih imotskih sorti. Slijevale su se te zlatne kapi u stotine i stotine čaša, za koje se čekalo u redu; nazdravljalo se, pričalo, pjevalo… a na kraju je to blago završavalo u ustima brojnih vinoljubaca.
A mi opet o ljepoti koja je pratila ovaj ritual — onoj pravoj, ženskoj, nepatvorenoj. Mlade djevojke i udane gospođe, njih na stotine, svojom su ljepotom i ponašanjem, s čašom vina u ruci, “začinile” ovaj Cvit razgovora.
A tek pjesma! Pa slasni zalogaji domaćeg pršuta — sve to bila je samo divna kulisa jedne predivne večeri. Kapa do poda organizatorima iz udruge Cvit razgovora koji su osmislili večer za pamćenje. I kako se ne bi pamtila? Pa što je ljepše od lijepe večeri, ugodnog druženja, ljepote na sve strane, prijateljskih razgovora i vina?
Pilo se, ali ne da bi se napilo, nego da bi se razveselilo, raspričalo, razgrlilo, bogme i poljubilo. In vino veritas!