Državljanka BiH inicijala H. I. (op. a. identitet poznat redakciji Avaza ) koja već osam godina boravi u zatočeništvu u Siriji, gdje se nalazi s ostalim ženama u kampu „Al-Holl“ u regiji Haseka.
Kako je izjavila za Avaz, žive u kampu koji uopće nije pogodan za život, a putovnice su im oduzeli Kurdi. Iako su se više puta obraćale nadležnim vlastima, reakcija nije bilo.
Bez odgovora
„Većina žena u Siriju je došla 2013. godine, jer su nas muževi doveli, a da nismo ni znale. Neke su došle zbog šerijata. U kampovima nas Kurdi, SDF i PKK drže zarobljenima već osam godina. Tijekom tog razdoblja mnogo puta smo se obraćale vlastima. Nikada nismo dobile konkretan odgovor od bilo koga“, istaknula je naša sugovornica.
Dodala je kako, prije nego što je uspostavljena nova Vlada u Siriji, nije bilo nikakve mogućnosti da se obrate ikome osim Kurdima, no oni su, tvrdi ona, uvijek odgovarali da „s tim nemaju ništa“ i da se čeka odgovor iz BiH. Ipak, ni nakon formiranja nove vlade nisu stupili u kontakt ni s kim od nadležnih.
„Nemamo se kome obratiti osim Kurdima i Amerikancima, s tim da Amerikanci nikada nisu došli ovdje. Kada bismo pitali Kurde za naše muževe, odgovarali bi nam ‘ne znamo’ ili ‘oni su u zatvoru’. Ne znamo gdje su muškarci. U posljednje vrijeme obraćale smo se Ministarstvu vanjskih poslova BiH i sigurnosnim institucijama. Nikada nismo dobile odgovor ni na jedan upit“, naglasila je.
Navodi i da su se elektroničkom poštom obraćale i Veleposlanstvu BiH u Jordanu, Predsjedništvu BiH, ombudsmanima u Sarajevu te UNHCR-u.
Život u kampu
„Dan nam počinje u osam sati, uz točenje vode i vrućine od 50 stupnjeva. Čekamo u redovima za kruh i vodu, što ponekad traje i do poslijepodne. Vode nema dovoljno, donose nam led, do kojeg je teško doći. Vrijeme provodimo tako da, primjerice, neke žene voze kolica s tržnice do određenog šatora kako bi zaradile za život. Vrlo je teško. Neke od nas kuhaju i prodaju hranu, neke šiju ili izrađuju šatore. Svaka od nas radi nešto kako bi sebi i obitelji osigurala osnovne uvjete“, kazala nam je.
Dodala je kako su prije nekoliko godina Kurdi upadali u njihove šatore, tukli žene i djecu te im oduzimali hranu. Žene su, bez ikakvog razloga, odvodili u zatvor. Manje od godinu dana, kako kaže, situacija je mirna jer Kurdi više ne dolaze. U ovom dijelu kampa, prema njezinim riječima, trenutačno boravi devet žena i 29 djece.
„Živimo u platnenim šatorima ljeti i zimi. Ljeti je prevruće, a zimi prehladno. Ponekad nam obitelj pošalje novac, a putovnice su nam oduzete kada smo zarobljene. Osam godina živimo u strahu. Bojimo se da bi nova vlada i Kurdi mogli zaratiti, a da mi žene i djeca ostanemo ovdje. Mi Bosanke ovdje nismo bile zlostavljane. U stranom dijelu kampa ima više od 60 nacionalnosti. Ovim putem apeliramo na naš povratak, što je iznimno važno“, dodala je.
Podsjetimo, obitelj Al-Asad bila je na vlasti u Siriji više od 50 godina, a režim je srušen u prosincu prošle godine.
Prisilno oduzimanje djece
„Vrlo važna stvar o kojoj se stalno borimo jest da su od 2019. do danas iz kampa ‘Al-Holl’ prisilno odvedena petorica dječaka. Za jednog od njih nikada nismo saznali ništa – ne znamo gdje se nalazi. Ova petorica dječaka smještena su u rehabilitacijske centre, pod kurdskim nadzorom. Važno je da se to zna i ne zaboravi. Svi dječaci imali su manje od 16 godina“, zaključila je.
