Još uvijek ne zvuči realno da je Hajduk u Tirani završio svoj europski put i doživio novu blamažu, debakl, sramotu, kako god hoćete nazvati ispadanje od Dinamo Citya. Teško je probavljivo, ali da. To se zaista dogodilo. Odmah su, očekivano, krenule šale na temu termina ispadanja. I to čak od samih navijača Hajduka koji gnjev pokušavaju ublažiti šalama na vlastiti račun. “Evo, taman je Gospa” – to su komentari na koje se često može naići… Kome je trenutno najteže, teško je reći. Vjerojatno su to igrači i trener, ali i hajdučki puk je zaista slomljen. Po tko zna koji put.
Okrenuli smo nakon ispadanja Bijelih par brojeva, a snage za razgovor, iako teškim glasom, smogli su Tomislav Bušić i Luka Vučko, potpisnici posljednjeg osvojenog prvenstva, onog u sezoni 04/05. Čovjek koji je i upozoravao koliko je Dinamo City nezgodan jedva je progovarao.
– A što da vam kažem – počeo je Bušić pa u dahu nastavio.
– Ovo je bolno, vrlo bolno. Ne boli toliko samo ispadanje koliko činjenica da je Dinamo bio bolji i za vrijeme igre 11 na 11. Nismo stvarali, nismo ništa…
Kao da je bivši napadač Bijelih preduhitrio našu konstataciju o crvenom kartonu Bambe. Je li to presudilo?
– Ma je, ali kažem, Albanci su bili bolji i kad smo imali jednak broj igrača u polju.
Kako se uopće dogodio ovaj debakl?
– Meni je izgledalo kao da smo podcijenili Dinamo City, a ja sam govorio da oni nisu neki mutavci ni “tudumi”. Itekako znaju igrati nogomet, a Hajduk je to nažalost osjetio na najgori mogući način. No, idemo dalje, što ćemo…
Kako dalje?
– Ne znam, treba se dignuti. Sad ima to prvenstvo, treba u nedjelju nekako dobiti Belupo pa se onda dalje koprcati, boriti – rekao je Bušić kojeg smo upitali koliko će nakon ovog posrtaja teže biti Gonzalu Garciji.
– Bit će mu jako teško, ali klub se sada mora odlučiti. Neki dan sam gledao, 2001. godine je od 30 igrača 22 bilo iz naše škole. Možda je to put. Možda treba pustiti Garciju da razvije te svoje postulate pod cijenu neuspjeha jednu sezonu, ako će to za par mjeseci ili godinu dana donijeti rezultat. Sad je to na klubu da odluči kojim putem ići – rekao je Bušić, a na njega se nadovezao suigrač Luka Vučko iza kojeg je neprospavana noć. Kako ste, upitasmo ga za početak.
– A kako ste vi – sustiglo nas je odmah protupitanje, a zatim i nastavak odgovora.
– Nakon još jedne neprospavane noći ovo je na kraju baš bolno. Ovaj poraz baš boli, što da vam više kažem – govori Vučko koji je ipak nastavio.
– Mogu vam reći da me ovo baš dotuklo i šokiralo jer nakon prve utakmice nisam uopće očekivao da nam se ovo može dogoditi. Primili smo tri eurogola, a svoj posao nismo do kraja obavili na Poljudu.
Je li presudni trenutak utakmice bio crveni karton Bambe?
– Bamba je u top 3 igrača na početku sezone, ali je u Tirani bio potpuno izvan utakmice. Ne možeš onako startati ako znaš da imaš javnu opomenu. Ali, morao je Hajduk proći Albance i s igračem manje, nema tu spora. Pa igrali smo, ponovit ću protiv Dinamo, a ne Manchester Citya.
Kako dalje i koliko će Garciji sada biti teže provesti svoje nogometne ideje?
– Ja njega jako cijenim kao trenera, ali on stalno spominje početak i proces. Toga sada više nema, nije bitna igra od noge do noge i “Build-up”. Ovo je Hajduk i traži se rezultat sada i odmah. Ja mu želim svu sreću. No, trebat će se oporaviti od ovog nokauta, ovo je baš bolno – zaključio je Luka Vučko.
