Nova godina, stari Hajduk. Još jedan debakl Bijelih u kvalifikacijama za Europu, a ovo je jubilarna 15. godina zaredom u kojoj Hajduk neće igrati grupnu fazu nekog europskog natjecanja. Hajduk je u Albaniju otputovao s golom prednost nakon utakmice na Poljudu, ali to Splićanima nije bilo dovoljno i Dinamo City je prošao u play-off Konferencijske lige nakon 3:1 pobjede u Tirani. Analizu još jednog debakla u Europi Hajduka za tportal dao je legendarni Ilija Lončarević.
Postavlja se pitanje je li ovo još jedna ‘noćna mora‘ Bijelih ili jednostavno realnost u kojoj se klub nalazi.
– Noćna mora. To uopće nije upitno. Ovo je opet, po tko zna koji put, rezultat nervoze ljudi koji vode Hajduk, navijača i cijelog Splita. Sve je tamo onako kako ne smije biti. Sve se na silu radi. Posljednji primjer je na silu dovođenje Ante Rebića. Ne mogu decidirano tvrditi koliko je Rebić spreman, ali kako izgleda na terenu… Ne znam što bih rekao – rekao je Lončarević.
Legendarni trener prisjetio se i drugih željno iščekivanih velikih imena koja su stigla u Hajduk, poput Ivana Rakitića, Ivana Perišića, Josipa Brekala, koji su se pokazali kao promašajima.
– Nije mi jasno kako Hajduk na takav način misli napraviti nešto ozbiljno. Svake godine ista stvar. Prošle godine nisu uspjeli biti prvi, a onda su u novu ušli bez prave analize zašto, kako i što moraju napraviti. Očito je da financijski dobro ne stoje, što znači da se ne mogu pojačati top klasom. jer nemaju igrača kojeg mogu prodati za velike novce da si osiguraju mirnu sezonu. Ovo sad me podsjeća na pripreme s Gattusom zimus, kad je Hajduk otišao na pripreme bez ijednog pojačanja, a od njega se tražilo prvo mjesto. Isto kao i sad s Garcijom. Traži se titula prvaka, a da klub nije napravio baš ništa da pomogne treneru. Vidjelo se već na početku sezone, na pripremnim utakmicama, u dvomeču protiv Zire i na startu SHNL-a da Hajduk mora igrati s pet, šest mladih igrača. Pa kad je već tako, kad je Hajduk osuđen da se mora oslanjati na klince, ne razumijem zašto se onda u potpunosti ne okrene njima i istrpi ih do trenutka kad će njih nekolicina postati pravi igrači. Mali Skelin je sad ozlijeđen, no pokazao je da ima u sebi nešto. Baš kao i Mlačić, koji je do pogreške kod trećeg gola odigrao jako dobru utakmicu. Znači, Hajduk ima mladih igrača i nije mi jasno zašto netko u klubu to nikako da prepozna. Naravno da se od Hajduka očekuje da puca na sam vrh domaćeg prvenstva, ali to se ne može i ne smije raditi na nakaradan način, a dojma sam da se ova momčad baš tako slagala – kaže Lončaervić i nastavlja.
– Momčad se mora pametno i planski sastavljati i stvarati. Iz sezone u sezonu gledamo neke čudne stvari. Uzmimo za primjer dolazak Rakitića. Super, ali ako je već doveden, zašto se nije osiguralo da ostane barem dvije ili tri godine da svojim znanjem i iskustvom ne pomogne mladima? Došao je da odmah završi karijeru umjesto da se klub pobrinuo da će ostati neko vrijeme. Perišić? Još jedan primjer kako se momčad Hajduka stalno stvara ad hoc, s transferima koji su više političke, a ne sportske prirode. Imam dojam da u Hajduku uopće ne razmišljaju je li im neki igrač potreban već dovode zvučna imena samo da se stvori neka umjetna, kratkoročna euforija kojom se kupuje vrijeme. Što je značilo dovođenje Perišića bez ikakvog plana i mogućnosti da ostane? Baš ništa, a onda se još i dogodio onaj sukob jer klub nije znao jasno iskomunicirati kakva je prava situacija s njim – poručuje Lončarević i dodaje.
– Dovođenje Perišića, a bojim se da će slično biti i s Rebićem, Hajduku ne donosi ništa da se od toga klub može kvalitetno naplatiti. Ne mislim na novac, nego na rast momčadi zbog njih. Zato mi nije jasno i nikako ne mogu razumjeti zašto Hajduk napokon ne krene u izgradnju momčadi normalnim putem. Ne shvaćam zašto nitko u klubu nema hrabrosti riskirati i uzeti dvije godine da momčad sastavljena od nepoznatih i manje poznatih igrača ne stasa. Hajduk je i sad pokazao da ima takvih igrača i da se dobra ekipa može složiti i bez previše novca. Na ovaj način Hajduk neće moći ništa, ovo nema nikakvog smisla – kazao je Lončarević i odlučio istaknuti neke detalje iz dvije utakmice s Dinamo Cityjem.
– I u Splitu, u prvoj utakmici se vidjelo da taj Dinamo nije baš loša ekipa, da ima snage za nekih 15 do 20 minuta, a onda treba malo predahnuti da bi opet napao. I tako u valovima. Kad su bili na svom maksimumu, Hajduk je bio totalno nemoćan, nije im mogao ništa. Pa Hajduk je prvi put taknuo loptu nakon pet ili šest minuta. Ako to nije porazno, onda ne znam što je. O kakvoj snazi momčadi mi onda uopće pričamo. I kod Livaje se vidi da to nije isti igrač od prije dvije godine. Ne samo u Europi, već i u SHNL-u njegova dominacija nestaje. Ne znam je li u pitanju gubitak motivacije, ali simptomatično je da Marko nije isti igrač kakav je bio prije. Na koncu, nije ni realno da jedan te isti igrač iz sezone u sezonu, sam, na svojim leđima vuče čitav klub. To je nemoguće. Nemoguće je očekivati da svi ti silni neuspjesi i loši rezultati ne utječu na njegovu psihu i sasvim je logično da in Marko polako počinje gubiti volju. Hajduk je nešto po tom pitanju morao napraviti, ali ne na ovaj nakaradni način. I što smo dobili? Da je Bamba već u prvom poluvremenu mogao dobiti drugi žuti, a kad je napokon isključen, njegova nervoza bila je simptomatična. Kad čovjek odbija izaći iz igre, kad se ne da otjerati s terena, onda tu zaista nešto ozbiljna ne štima po pitanju psihe i mentalne snage ekipe. Od srca želim Vučeviću da posao odradi kako treba, jer je Hajduk neizmjerno važan za hrvatski nogomet, ali jednako tako, taj posao neće moći obaviti kako treba ako će ga raditi u stalno situaciji stresa, nervoze i histerije. Život i događaji koji ga slijede se ne mogu ubrzavati, sve mora ići svojim tijekom bez ikakvog ubrzavanja. A ovo što Hajduk radi iz godine u godinu nema baš nikakvog smisla – zaključuje Lončarević.
