Jedna je Majka čiji blagdan je Velika Gospa. Jedna je i Čudotvorna Gospa Sinjska u čije svetište svake godine po duhovnu hranu pristižu rijeke vjernika iz svih krajeva Dalmacije, Hrvatske i Europe, a kulminacija je upravo na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Ta kulminacija ponovila se i u petak na središnjem slavlju koje je počelo procesijom ulicama Sinja i nastavilo se svečanom svetom misom na privremenom Gospinom oltaru izmještenom na Trg dr. Franje Tuđmana, a koje je predvodio mons. Zdenko Križić, nadbiskup Splitsko-makarske nadbiskupije.
Cijele noći na petak kolone hodočasnika-pješaka kretale su se cestama koje vode prema Sinju, jednako kao što su u istom smjeru od ranih jutarnjih sati u tisućama vozila stizali motorizirani hodočasnici, najčešće cijele obitelji. U bazilici Gospe Sinjske od svete mise zornice u četiri sata redale su se mise svakog punog sata. Cijeli uži dio alkarskoga grada bio je ozvučen pa bi se moglo ustvrditi kako je cijeli taj prostor, s bazilikom kao središnjim dijelom, bio crkva na otvorenom.
Plotun mačkula
Najsvečaniji dio počeo je u 9.30 sati. Na zvukove fanfara sinjski franjevci-bogoslovi s Gospinog oltara skinuli su sliku Čudotvorne Gospe Sinjske i ponijeli je prema glavnim crkvenim vratima. U tom trenutku sa staroga Grada odjeknuo je plotun mačkula.
Sliku su na Pijaci, ispred crkvenih vrata, dočekali alkari Frano Talaja, slavodobitnik 310. Sinjske alke, Marko Vrca, alkar s kojim se Talaja pripetavao, Jure Domazet Lošo, prošlogodišnji slavodobitnik i Mihovil Župa, alkar kopljanik koji je ove godine bio pratitelj barjaka.
Oni su prvi ponijeli Gospinu sliku u ophod ulicama Sinja: Trgom kralja Tomislava, Glavičkom ulicom, Matića ulicom, Splitskom ulicom, Ulicom Alkarsko trkalište, Ulicom Put Petrovca, Kvartirima, Ulicom A.K. Miošića preko Trga kralja Tomislava i Glavičke ulice do privremenog oltara. Sliku su još nosili njihovi alkarski momci, časne sestre, pripadnici MUP-a, članovi brojnih udruga, vatrogasci, članovi crkvenog zbora, Frame, branitelji, pripadnici HV i drugi.
Na čelu procesije bio je kadioničar, iza njega križonoša, a slijedili su ih nositelji barjaka Gospe Sinjske, državne zastave Republike Hrvatske te barjaktari iz okolnih župa i filijalnih crkava. Iza njih u procesiji su bili alkari i alkarski momci, pripadnici HV, policije i vatrogasaca, članovi KUD-ova i udruga iz Domovinskog rata.
Slijedili su ih predstavnici vlasti i institucija. Na njihovu čelu bili su sinjski gradonačelnik Miro Bulj i njegov zamjenik Denis Bobeta, a iza njih župan Blaženko Boban, ministar Ivan Šipić, saborski zastupnik Ivan Bugarin, alkarski vojvoda Mario Šušnjara, rektor Sveučilišta u Splitu Dragan Ljutić, čelnici gradova i općina cetinskog kraja i drugi.
Poslije njih u procesiji su išle časne sestre i nositelji Gospine slike. Neposredno ispred slike išao je nadbiskup Križić s većom skupinom svećenika među kojima su bili provincijal fra Siniša Balajić, gvardijan u Sinju i rektor bazilike fra Marinko Vukman, fra Antonio Mravak, župnik župe Gospe Sinjske i druge, a iza slike u procesiji je išlo vjerničko mnoštvo.
Koliko je osoba sudjelovalo u procesiji može se samo nagađati. Procjenjuje se da je u središnjem misnom slavlju sudjelovalo više od 50 tisuća vjernika, neki su procjenjivali i 70 tisuća. Svećenici koje smo kontaktirali nisu se upuštali u procjene, ali su nam rekli da je od početka organiziranog hodošašća, kroz Devetnicu i u petak na slavlje u čast sinjske nebeske Majke pristiglo između 120 i 150 tisuća vjernika.
Blagoslov svima
Glavno misno slavlje predvodio je nadbiskup mons. Križić, a pjevao je župni zbor župe Gospe Sinjske pod ravnanjem časnih sestara Jelene Mijić i Anđele Crnjac. Kada je Gospina slika stigla ispred zgrade Suda tu je procesija zastala, ponovno su zapucale mačkule, a potom je prije nastavka ophoda sa slikom podijeljen blagoslov na sve četiri strane.
Propovijed je održao nadbiskup Križić:
– Svetišta, a napose ona marijanska, su istinska duhovna vrela i duhovne oaze u našem narodu. Naš narod je, kroz cijelu svoju povijest, najviše na tim mjestima hranio i jačao svoju vjeru, posebno u teškim životnim nevoljama koje su bile velika prijetnja da vjera oslabi ili se posve izgubi, i da narod završi u razočaranju i beznađu. Sigurno je da bi bez tih svetišta vjera u narodu podosta ohladila.
Bez sumnje da je Gospino svetište u Sinju, kao jedno od najvećih svetišta u našoj domovini, stoljećima napajalo vjerničke duše našega puka, ne samo puka iz ove regije nego i mnogo šire – kazao je nadbiskup Križić, dodavši kako nije samo narod dolazio Gospi, nego je i Gospa išla sa svojim vjerničkim narodom, pratila ga na putu koji je često bio progonstvo, i bila zaštitnica u patnjama i tamama kojih je u povijesti našeg naroda bilo u izobilju.
– U bolima i strahovima djeca redovito bježe majci u krilo jer nigdje se ne osjećaju sigurnijim koliko tu. To je činio i naš narod u odnosu na majku Mariju kroz cijelu svoju povijest. Zato ju je jedan naš pjesnik prozvao “dušom duše Hrvatske”, nešto najdublje u našoj nutrini.
U Mariju se naš narod nikada nije razočarao. Mnogi zavjetni darovi, mnoge ploče zahvalnosti, ispunjaju sva naša marijanska svetišta. Marija je ostala vjerna poslanju koje joj je dodijelio njezin Sin sa križa: da bude majkom svih njegovih učenika, jer svi smo po vjeri postali Isusova braća i sestre.
Marija nas nije nikada razočarala jer nije nikada razočarala Boga. Njezina vjera u Boga i njezina ljubav prema Bogu bili su njezin život. Prihvatila je vjerom i pouzdanjem sve Božje ponude ne pitajući za njihovu cijenu. Prihvaćala ih je bez obzira što ih u mnogočemu nije razumjela. Prihvaćala je sa istim pouzdanjem u
Boga i sve patnje i tame koje su u životu nadolazile, a vjera i ljubav su joj bile jedine svjetiljke u tim tamama – istaknuo je nadbiskup, koji je sudionicima središnjeg sinjskog Gospinog slavlja na kraju svete mise podijelio blagoslov.
