U srazu dva šibenska trenera, jednog nekad stopera i drugog nekad napadača, kudikamo je nakon vinkovačke utakmice bio zadovoljniji Gordon Schildenfeld. Njegova momčad je postigla prvi gol, osvojila prvi bod i potvrdila dobre dojmove iz maksimirskog gostovanja. Na drugoj strani Goran Tomić i treću utakmicu guta knedle dojma da je njegova momčad ostala bez bodova koje se, kao, moglo osvojiti. Uvjerljiv je dojam promatrača da su u pravu oba trenera, uz naglasak da je Schildenfeld najpreciznije locirao epiloge…
– Ovo je utakmica koja je na kraju mogla otići na jednu i na drugu stranu.
Da je bilo po prvom poluvremenu, dojam superiornosti Istre favorizirao bi njen uspjeh. Da je po drugom dijelu, onda je Vukovar djelovao svježije, opasnije i bliže drugom pogotku od gostiju. Znači li to da je remi najrealniji omjer viđenog? Mogli bismo reći da je baš tako, a tim epilogom kudikamo zadovoljniji mogu biti domaćini.
– Istra je definitivno bolje otvorila utakmicu. Stvarali su nam problem ubacivanjima između linija, čak i nekim dijagonalama iza posljednje linije. Tada smo imali dosta problema u igri bez lopte.
To je razdoblje u kojem je Istra imala i vratnicu Rozića na prazan gol (9), i pogodak Lončara (12), kojeg je sudac, nakon intervencije VAR-a, poništio. Dojam je opravdano, iako je sudac bio vrlo blizu duelu i najbolje može procijeniti tzv. intenzitet kontakta noge napadača i braniča. Lončar je ubrzo ipak došao do regularnog gola nakon što mu je najiskusniji domaći igrač, i po nama tehnički najkvalitetniji, Marin Pilj, dopustio da mu presiječe dodavanje u opasnoj zoni.
Vodstvo Istre trebalo je za njih djelovati kao impuls sigurnosti i samopouzdanja, no domaći su brzo poravnali, i to zasluženo.
Tomić je vjerojatno blizu istini o tom teretu.
– Igrali smo dobar nogomet u prvom dijelu, imali šanse, vratnicu, poništen gol, ali smo ipak poveli. Velika je šteta što nismo izdržali par minuta do poluvremena jer da Vukovar nije odmah izjednačio, bilo bi to bitno drugačije u nastavku za nas. Pokazalo se u drugom dijelu da smo bezopasni, a Vukovar nas je dobro limitirao i onda ozbiljno prijetio iz kontranapada. Morat ćemo dobro analizirati zašto nam se dogodio taj pad.
Lovro Banovec je imao i prije pogotka dvije prilike. Prvu je glavom loptu poslao izvan okvira, a u drugom je sjajno šutirao s desetak metara, ali je Kolić izvanredno refleksom obranio, uz Tarabin kontakt s loptom. Treći put Banovec se upisao u klupsku povijest. Akcija koja je lajt motiv ove i prošlih utakmica kad govorimo o slabosti Istre. Vižljasti Robin Gonzales je kroz Radoševića i Ayumu, te kašnjenje u duel Koskija, stvorio otvoren prostor Tabinasu na desnom boku. Njegov centaršut je bio optimalan u “srce” peterca, gdje ga nije presjekao ni vratar Kolić (teže), a ni “odsutni” Koski. Akcija pokazuje kako je u sredini terena, proljetos najjačoj liniji Zeleno-žutih, previše propuha. Manjak kompaktnosti to jasno ukazuje, jer osim što suparnici lako ulaze između linija, problem je ako krila, a u ovim slučajevima Rozić, ne motri svog beka. Rozić je imao par moćnih poteza u napadu, ali imao je i niz krivih defenzivnih akcija, odajući dojam kao da je nezainteresiran za taj dio posla.
Dodamo li tome da je Koski i treću utakmicu zaredom činio pogreške u fazi igre (agresivnost i koncentracija), u kojoj je lani dominirao u ligi (tri pogotka glavom iza njegovih leđa), već je dovoljno da bi se shvatilo zašto Istra djeluje na mahove dobra, a ukupno gledano, neuvjerljiva. Tomić će morati poduzeti nešto ozbiljnije da momčad radi ono što je osnova, neovisno o kvaliteti, a to je kompaktnost, dupliranje, trka u oba smjera. Tko ne može tako igrati, ili su mu misli negdje drugdje, ne treba biti na terenu.
Vrijedi istaknuti dobar debi Tarabe na desnom beku, Lončarevu dominantnu vrijednost među svim akterima ove utakmice, kao i činjenicu da je nastupilo više mladih (Agada 18, Taraba 19, Ayuma 20, Maurić 21…). No, Istri treba više agresivnosti, više energije i koncentracije da bi počela djelovati uvjerljivije…
Vukovar je, kao i svaki debitant, vrlo poletan. Vidljivo je da je Schildenfeld solidno posložio tu bitno nadopunjenu grupu igrača te da mu je ideja igre prilično jasna i nadasve pragmatična. Vukovar je u čvrstom bloku, iz kojeg s hitrinom nekolicine igrača (Robin, Banovec), prodornošću Tabinasa, stvara brzu tranziciju uz diktate iskusnog Pilja. Kad imate vižljaste igrače kao što je Robin Gonzales, koji prvi upadnu u oko, odmah jača dojam napadačke opasnosti. Ono što je Schildenfeld dao naslutiti nakon utakmice to je spoznaja da ima kratak roster za maraton natjecanje Lige 10. Kad splasne polet, a narastu opterećenja kartona, ozljeda, umora, Vukovar će imati veliki izazov kompenzirati te deficite.
