Prije 23 godine Crna Gora je povukla jedan od najneobičnijih, ali i najznačajnijih poteza u svojoj novijoj povijesti: uvela je euro kao službenu valutu, i to bez ikakvog formalnog dogovora s Europskom središnjom bankom (ECB), Europskom unijom ili bilo kojom europskom institucijom. Iako ni danas nije članica EU ni eurozone, euro se već više od dva desetljeća koristi u svakodnevnom životu građana Crne Gore – kao rezultat političke hrabrosti, ekonomske nužde i povijesnih okolnosti.
Odluka da se napusti dinar i uvede stabilnija valuta nije donesena preko noći. Kraj 20. stoljeća bio je izuzetno turbulentan za zemlje bivše Jugoslavije, a Crna Gora, tada još uvijek u sastavu zajedničke države sa Srbijom, dijelila je sudbinu monetarnog kaosa.
Tijekom vladavine Slobodana Miloševića, dinar se doslovno urušavao iz dana u dan. Inflacija je bila tolika da su ljudi 1993. godine za osnovne namirnice poput kruha i mlijeka plaćali milijardama dinara. Cijene su rasle iz sata u sat, a štampanje novca korišteno je kao političko oružje i sredstvo financiranja ratova.
Novac u šleperima
Nakon NATO-ova bombardiranja 1999., situacija se dodatno pogoršala. Ekonomija je bila na rubu sloma, a dinar više nitko nije smatrao sigurnim sredstvom čuvanja vrijednosti. U tim okolnostima, tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odlučio je prelomiti: Crna Gora će napustiti jugoslavenski dinar i uvesti njemačku marku kao službenu valutu.
Odluka je izazvala val nezadovoljstva – ne samo u Beogradu, nego i u međunarodnoj zajednici. No Crna Gora nije odustala. Zbog političke blokade i nesigurnosti, 34 tone njemačkih maraka prevezene su najprije avionom u Dubrovnik, a zatim krijumčarene u Crnu Goru – šleperima za banane. Taj gotovo filmski pothvat pokazao je do koje je mjere crnogorsko vodstvo bilo odlučno osigurati financijsku stabilnost.
Već sljedeće godine, 2002., euro je počeo zamjenjivati marku, koja se dotad paralelno koristila s novom europskom valutom. Građani su euro brzo prihvatili, a nakon kraćeg prijelaznog razdoblja euro je postao jedina valuta u opticaju.
Vučić zaprijetio Hrvatima: ‘Nijedna Oluja vam više neće pomoći’
Šutnja Bruxellesa
Unatoč tome što Crna Gora nikada nije službeno dobila odobrenje za korištenje eura, Europska unija i Europska središnja banka nisu se odlučile na otvoreno protivljenje. Stav institucija bio je uglavnom neutralan, a kasnije je postignut tihi dogovor s ECB-om i njemačkom Bundesbankom koji je omogućio funkcioniranje monetarnog sustava bez formalne kontrole.
Građani su, s druge strane, euro dočekali s oduševljenjem. U trenutku kada su se marke mijenjale za eure, pred bankama su se stvarali dugi redovi. Ljudi su satima čekali kako bi svoje ušteđevine zamijenili za novu valutu koja je tada simbolizirala stabilnost, sigurnost i pripadnost Europi.
Danas, više od dva desetljeća kasnije, Crna Gora i dalje koristi euro. Iako to sa sobom nosi određene izazove – poput nemogućnosti provođenja vlastite monetarne politike – prednosti nadmašuju mane. Stabilnost cijena, lakše međunarodne transakcije i zaštita od inflacije ostali su ključni razlozi zašto većina građana i dalje podržava ovu odluku.
Međutim, u paradoksalnom obrtu sudbine, upravo korištenje eura bez formalnog sporazuma ponekad se navodi kao prepreka na putu Crne Gore prema punopravnom članstvu u Europskoj uniji. Ironično, valuta koja je Crnoj Gori omogućila ekonomski mir, postala je i birokratski izazov u njezinom procesu eurointegracija.
