Hoće li moćna Plenkovićeva prijateljica pokopati EU? Posljedice mogu biti kobne za sve

Čim je Ursula von der Leyen pobjedonosno poručila da je sklopljen “povijesni sporazum” sa Sjedinjenim Državama, prva europska lokomotiva, Francuska, bila je razočarana. Francuska vlada oštro se usprotivila sporazumu, pozivajući umjesto toga na carinske mjere i upozoravajući da će Europa biti politički oslabljena ako ne uzvrati udarac, javili su mediji. “Mračan je dan kada savez slobodnih naroda, okupljenih kako bi potvrdili svoje vrijednosti i branili svoje interese, odluči pokoriti se“, izjavio je premijer François Bayrou, čime je jasno dao do znanja da Francuska ne podržava sporazum koji je prva dama Europske komisije postigla na svoju ruku.

A posljedice mogu biti kobne za europsko jedinstvo. Ako je Francuska protiv jednog od najvažnijih sporazuma koje Bruxelles potpisuje, kako će uopće Europska unija funkcionirati? Mjesecima već najviši francuski dužnosti predlažu da Europa pokaže snagu, tvrdeći da ne postoji drugi način da se stane na put carinskoj politici Donalda Trumpa. Emmanuel Macron kaže da Europska unija ne može mirno prihvatiti kažnjavanje, a očito Pariz sve više solira i kad je riječ o EU-u i kad je riječ o suradnji s Amerikom.

Macron je iznenadio odlukom da Francuska prizna palestinsku državu u trenutku u kojem slijedi završni udarac Izraela pod pokroviteljstvom Washingtona. Benjamin Haddad, francuski ministar zadužen za europske poslove, rekao je da Trumpov trgovinski sporazum predstavlja predatorsku taktiku i pozvao Europu da aktivira instrument protiv prisile kako bi oporezivala američke digitalne usluge ili isključila američke tehnološke tvrtke iz javnih ugovora u Europi.

Trgovina i politika

“Slobodnu trgovinu koja je od kraja Drugoga svjetskog rata donijela prosperitet zemljama s obje strane Atlantika Sjedinjene Države sada odbacuju jer su se odlučile za ekonomsku prisilu i potpuno nepoštivanje pravila WTO-a”, tvrdi francuski ministar i poručuje: “Moramo brzo izvući potrebne zaključke ili ćemo riskirati da budemo izbrisani.” “Ursula von der Leyen, koja je drugi mandat dobila zahvaljujući Amerikancima, brzo je u stanci između dvije partije golfa sjela s Trumpom jer nije htjela riskirati sukob sa SAD-om. Unatoč francuskom pritisku na druge europske zemlje da zauzmu tvrđi stav, većina europskih zemalja htjela je da dođe do dogovora. Tako je i von der Leyen popustila i pristala brzo se dogovoriti s Trumpom”, tvrdi Gérard Araud, bivši francuski veleposlanik u Sjedinjenim Državama.

“Preživjeti i napredovati. Ta fraza koju preferiraju sportski timovi na velikim turnirima sažima europski pristup trgovinskim pregovorima s Trumpovom administracijom koji su upravo završili. Za Europu, preživljavanje u prvoj godini drugog mandata predsjednika Trumpa znači postizanje sporazuma koji gotovo sigurno neće pomoći gospodarstvu, ali nije tako loš kao što je mogao biti”, napisao je dopisnik NYT-a iz Berlina Jim Tankerslay.

Nije riječ samo o trgovini, riječ je o sigurnosti, o Ukrajini, o trenutnoj geopolitičkoj nestabilnosti, smatra Maroš Šefčovič, povjerenik Europske unije za trgovinu, otkrivajući da su njegova šefica i Trump razgovarali i o mnogim političkim temama koje muče Europljane. Prije svega o Ukrajini, a očito se stav Washingtona, prije svega Donalda Trumpa, polako mijenja i sada je sve bliži Europljanima koji energično traže da se Putin disciplinira. Dok je Trump Europljanima prijetio carinama od 30 posto, kovali su se planovi za odmazdu.

Trump leest Ursula de les over immigratie en vervuilende windmolens. En Ursula, het zit er bij als een bang 🐑, zonder weerwoord, omdat ze weet dat hij gelijk heeft. Gelukkig had ze nog een schone luier bij zich. pic.twitter.com/m6XMjDKXPl

— Vincent (@V_iswakker) July 27, 2025

Dogovor 15 posto

Američki izvoz u Europu od 100 milijardi dolara trebao je biti ozbiljno ugrožen, barem su tako smatrali arhitekti odmazde. Ali prije svega Europa je trebala pokazati da zaista nije “američki pudl” koji pleše kako gazde preko oceana sviraju. “Ove tarife, bez obzira na to koliko trajale, štete svima nama”, tvrdi njemački kancelar Merz. “Ne samo nama Europljanima nego, po mom čvrstom uvjerenju, dugoročno štete i američkom gospodarstvu.”

Ali ekonomska stvarnost za Europljane nije bajna. Grčevito trebaju rast, a visoke carine to će sigurno spriječiti. Tako da se kuhalo i kuhalo u europskim centrima moći, a Ursula von der Leyen to je pročitala kao volju većine da se dođe do sporazuma, makar i ne bio idealan za Europu. “Snažno bismo upozorili da se najavljeni sporazumi ne uzimaju kao konačna riječ”, upozorili su istraživači iz Pantheon Macroeconomics, istraživačke tvrtke koja se fokusira na globalno gospodarstvo, navodeći sudske izazove i druge neizvjesnosti. Mnogi europski dužnosnici privatno kažu kako isto vrijedi i za Trumpova obećanja o podršci Ukrajini ili njegovu predanost obrani saveznika NATO-a u slučaju napada. Znaju da se njegovi stavovi mogu promijeniti.

Njegovo se raspoloženje može promijeniti. Uvjeti njegovih sporazuma uvijek su podložni ponovnim pregovorima. To je stvar preživljavanja i napredovanja s gospodinom Trumpom. Svaki dan donosi novu utakmicu. A ta utakmica zasad je završila u korist Amerike, “dogovor 15 posto” nepovoljan je za Europu i to će se uskoro vidjeti. Prvi bi se na udaru trebali naći farmaceutski proizvodi, a to se neće loše odraziti samo na proizvođače nego i na kupce u Americi. Lijekovi će biti skuplji, ne samo zbog tih 15 posto Trumpovih carina.

Izvoz broj 1

Farmaceutska industrija ovisi o složenom globalnom lancu opskrbe: proizvodnja većine lijekova odvija se u više zemalja, s tvornicama diljem svijeta koje obavljaju različite faze procesa. Europa je možda najvažniji dio globalne mreže koja proizvodi lijekove s robnim markama – one s patentnom zaštitom i obično visokim cijenama i velikim profitnim maržama. Farmaceutski proizvodi europski su izvoz broj jedan u Sjedinjene Države.

Irska je posebno postala središte farmaceutske proizvodnje, dijelom i zato što poslovanje ondje pomaže farmaceutskim tvrtkama da smanje ukupne porezne troškove. Gotovo svi najveći proizvođači lijekova ondje imaju tvornice. Prošle godine Irska je Sjedinjenim Državama poslala farmaceutske proizvode u vrijednosti od 50 milijardi dolara, od kojih su većinu proizvele multinacionalne farmaceutske tvrtke, kako tvrde stručnjaci. Europa proizvodi aktivne sastojke za 43 posto lijekova poznatih marki koji se koriste u Sjedinjenim Državama. Nijedna druga regija ne proizvodi veći udio. Europa također proizvodi aktivne sastojke za 18 posto generičkih lijekova koji se uzimaju u Sjedinjenim Državama, koji imaju niže cijene i čine veliku većinu recepata Amerikanaca. Ne može se isključiti ni da će biti nestašice lijekova na američkom tržištu. Dakle, nitko neće imati koristi od Trumpovih carina, samo će zavladati kaos. Zasad je jasno da je Europa kapitulirala pred Trumpom, ali to je samo prvi čin. Ne znači da neće doći do trgovinskog rata, a sigurno je da je taktika na koju je zaigrala von der Leyen pogubna za Europu. Američki predsjednik ju je ponizio.

Predaja je uvijek način za prekid rata, konstatira The Guardian. “Doista, parafrazirajući pruskog vojnog mislioca Carla von Clausewitza, to je samo težnja za trgovinskim ratom drugim sredstvima. Nakon šest mjeseci Trumpova maltretiranja Europljani su pristali na privremeni dogovor koji kažnjava njihove izvoznike i obvezuje najveći svjetski trgovinski blok na kupnju stotina milijardi dolara američkih fosilnih goriva i oružja tijekom njegova predsjedništva, umjesto da riskiraju opće carine od 30 posto kojima je prijetio.”

Moćna sila sama protiv svih: Ne popušta Trumpu, u sukobu s Europom, dominantna s Rusijom

Slab vođa

Ovaj sporazum, tvrde analitičari, označava Trumpovo drugo ponižavanje europskih partnera u dva mjeseca, nakon NATO-ova summita na kojem su saveznici popustili njegovim zahtjevima da pet posto svog gospodarskog proizvoda potroše na obranu, a 3,5 posto na temeljne vojne izdatke. Oba su sporazuma obilježena nedostojanstvenim ulizivanjem europskih dužnosnika pretjeranom egu američkog predsjednika i nespremnošću da osporavaju ili isprave čak i njegove najočitije laži tijekom mučnih zajedničkih medijskih nastupa. Tako naivno djeluje obrazloženje šefice Europske komisije da sporazum s Trumpom dovodi do sigurnosti u nesigurnim vremenima.

Jasno je da je Ursula von der Leyen slab vođa Europe, da nema kvalifikacije da dva puta predvodi Europsku uniju u vremenima koja traže mnogo hrabrije i vještije političare. Ona je došla na funkciju spletom okolnosti, kada je Njemačka željela veće ovlasti unutar Komisije. Von der Leyen je već imala iza sebe neke kontroverzije unutar njemačke politike, ali to nije bilo najgore. Pokazala se kao slab vođa, bez jasne vizije, vatrogasac koji “gasi” i ondje gdje ne treba, a nema znanja i sposobnosti da ugasi vatru ondje gdje već dugo hara. Tako je dopustila i soliranje Viktora Orbana, koji sada likuje što je Trump gospođu pojeo za doručak.

Ali nije sve gotovo, jedino ostaje gorak okus da je prva dama Europe kapitulirala. “Što je još gore, osjećala se obveznom ponavljati Trumpovu priču da je trgovina između EU-a i SAD-a neuravnotežena te da je cilj pregovora ‘ponovno uravnotežiti’ odnos, bez spominjanja velikog suficita SAD-a u trgovini uslugama u Europi. Niti jedan čelnik nije spomenuo digitalne propise EU-a, koji ostaju potencijalna mina u transatlantskim odnosima koja bi mogla eksplodirati u roku od nekoliko tjedana ako Komisija izrekne kazne američkim tehnološkim divovima za koje se utvrdi da su prekršili Zakon o digitalnim tržištima.”

Više hrabrosti

Daleko od toga da sporazum donosi mir u naše vrijeme, stav je mnogih analitičara koji kažu i da ostavlja neke ključne neriješene stvari koje tek treba razraditi, poput pitanje hoće li EU ukinuti carine na poljoprivredu i jesu li alkoholna pića izuzeta od carina. Kad je riječ o čeliku i aluminiju, Trump je ustrajao na tome da će se američke carine od 50 posto i dalje primjenjivati globalno, dok je von der Leyen rekla da će se dvije strane vratiti povijesnim kvotama s nižim carinama.

“Ovo je u najboljem slučaju bila vježba ograničavanja štete kako bi se izbjegao veći neposredni udarac za europsko poslovanje. A Ursula von der Leyen smatra da je ‘bolje 15 posto nego 30 posto’ i da je to spas i za njemačku automobilsku industriju. A što će biti s drugima, tko zna. Bruxelles nije mogao snažnije iskoristiti svoje trgovinske ovlasti zbog podjela među 27 država članica, pri čemu su Njemačka, Italija i Irska pozivale na suzdržanost kako bi zaštitile svoje ekonomske interese, dok su Francuska i Španjolska podržale snažniji stav EU-a. ‘Tako je došlo do sporazuma koji će nesumnjivo naštetiti europskom gospodarstvu, kaže glavni ekonomist Axa Grupe Gilles Moec pa prognozira da će se BDP smanjiti za 0,5 posto.

‘Europa sada mora ubrzati sklapanje trgovinskih sporazuma s drugim partnerima diljem svijeta kako bi ublažila štetu od Trumpove politike. U najboljem slučaju, ovo poniženje moglo bi potaknuti EU da izgradi savez istomišljenika, trgovinskih nacija i blokova temeljenih na pravilima bez SAD-a. Ali to bi zahtijevalo više hrabrosti i više jedinstva nego što je blok pokazao u suočavanju s Trumpom’, kaže Paul Taylor, suradnik u Europskom centru za politiku.” Njemački kancelar koji je posljednjih dana lavirao između podrške sporazumu i kritike sada konstatira da će značajno oštetiti financije zemlje.

Pedro Sánchez, presidente del Gobierno, pidió este miércoles ante la presidenta de la Comisión Europea, Ursula von der Leyen, que la Unión Europea imponga sanciones a Israel https://t.co/4Zq0aXPxce

— Público (@publico_es) May 28, 2025

Politički patuljak

Isti pesimizam čuje se i u Francuskoj, tako da su lokomotive Europe, Njemačka i Francuska, skeptične prema poslu koji je von der Leyen sklopila s Amerikancima. A onda je logično i pitanje kakva je budućnost zajedničke Europe kada su “glavni” nezadovoljni. I koga uopće von der Leyen predstavlja. Samu sebe u borbi za fotelju ili europsku obitelj? Ipak, Europljani će na kraju podržati sporazum, ali bez ikakvog entuzijazma, kao što je rekao španjolski premijer Pedro Sanchez. Finski premijer kaže kako će to pružiti “prijeko potrebnu predvidljivost”, dok je irski ministar trgovine Simon Harris rekao da to donosi sigurnost “bitnu za radna mjesta, rast i ulaganja”. Oprezan je u predviđanjima i prvi čovjek Europske pučke stranke Manfred Weber, koji poručuje da je sve to odrađeno kako bi se “kontrolirala šteta”.

Trump je pobjednik, ali je pitanje tko će na kraju biti Pedro, Ursula ili kompletno vodstvo Europske unije, i ima li Europa uopće snage nastaviti kao dosad. “Pouka ovog sporazuma jest: mi smo ekonomski div, ali politički patuljak”, rekla je Valerie Heyer, čelnica liberalne skupine Renew u Europskom parlamentu. “Trump je pobijedio, u to nema sumnje”, tvrdi Bernd Lange, njemački socijaldemokrat koji predsjeda trgovinskim odborom u Europskom parlamentu. Uz to mnogi konstatiraju kako sada američki predsjednkik ima manevarski prostor da nastavi po svom, da zapravo Europu drži u šaci.

Svi se slažu, Trump je teškaš, a Ursula von der Leyen karijeristica, jedna u nizu europskih političara koji nemaju jasnu viziju. Europa je razočarana. Le Monde konstatira da Europska unija donosi Trumpu političku pobjedu u trenutku kada baš i nema mnogo pobjeda. A važno je i pitanje kamo ide novac koji Amerikanci namjeravaju dobiti od carina.

Čemu Europska unija uopće služi? U srijedu je ‘Dan D’ za Europu, a ulozi nikad nisu bili veći

Korak unatrag

Američki mediji sada detaljno seciraju cijeli proces koji slijedi. Ako Walmart uveze par cipela od 100 dolara iz Vijetnama – koji se suočava s carinom od 20 posto – Walmart će dugovati 20 dolara carina američkoj vladi. Onda postoje mnoge mogućnosti. Walmart bi mogao pokušati nametnuti cijenu vijetnamskom proizvođaču cipela tako što bi mu rekao da će Walmart platiti manje za proizvod. Walmart bi mogao smanjiti vlastitu profitnu maržu i apsorbirati trošak tarife.

Walmart bi mogao povisiti cijenu cipela u svojim trgovinama. Ili bi mogao kombinirati sve te mogućnosti. Trump ima viziju da će carine biti univerzalni pritisak na sve zemlje, da će vratiti proizvodnju u Ameriku i time stvoriti uvjete za nova radna mjesta i bolje uvjete. Također tvrdi da će carinama prikupiti ogromne prihode koje vlada može koristiti za plaćanje domaćih poreznih olakšica.

“Ekonomisti kažu da carine ne mogu istovremeno postići sve ciljeve koje je postavio gospodin Trump. Zapravo, mnogi su njegovi ciljevi u suprotnosti jedni s drugima. Iste carine koje bi trebale povećati američku proizvodnju također otežavaju život američkim proizvođačima, remeteći njihove lance opskrbe i povećavajući cijenu sirovina.” I tako ukrug. Nitko ne zna što će biti na kraju, ali je sigurno da je Europa učinila korak unatrag.