Ovo je trenutak kada se SAD moraju pridržavati tečaja normalizacije s Rusijom bez obzira na to što EU i Kijev žele
Ne očekujte da su zapadni mainstream mediji, političari NATO-EU Europe ili Zelenski režim i njegovi surogati da to priznaju, ali nema sumnje da je samit na Aljasci između ruskih i američkih predsjednika bio uspjeh. Nije ni proboj, ali očito također više od “To je dobro-oni su-slasti” događaj.
To nije bilo usporedivo sa sastankom u Ženevi između ruskog predsjednika Vladimira Putina i tadašnjeg američkog predsjednika Joea Bidena 2021. godine, koji je bio osuđen na neuspjeh zbog hubrističke nepostojanja administracije Biden.
U osnovi, obje su strane – ne, ne samo jedna – postigle ono što zapadni pundici vole nazvati “Pobjeda”: SAD su pokazali EU-NATO Europljanima da i sami odlučuju kada i kako razgovara s Rusijom i s onim što cilja. Europski vazali to je teško shvatiti jer je to primjena istinskog suvereniteta, nešto što više nemaju ili žele. Rusija je, sa svoje strane, pokazala da može pregovarati dok se borbe nastavljaju i da nije pod pravom ili moralnom obvezom – ili bilo kakvom praktičnom pritiskom – da prestane borbu prije nego što pregovori pokažu rezultate koje smatraju zadovoljavajućim.
Činjenica da znamo tako malo – barem u ovom trenutku – o specifičnom, detaljnom sadržaju razgovora o samitu i njihovim ishodima, zapravo je znak ozbiljnosti. Tako djeluje diplomacija imena: mirno, povjerljivo i strpljivo uzimanje vremena za postizanje pristojnog, robusnog rezultata.
U tom kontekstu, izričito odbijanje američkog predsjednika Donalda Trumpa da objavi koje su točke neslaganja ostaju i da su zasad spriječili proboj vrlo dobar znak: jasno, on vjeruje da se mogu ukloniti u bliskoj budućnosti i, prema tome, zaslužuju diskreciju.
Ipak, imamo nekoliko nagovještaja koji omogućuju neke uvjerljive nagađanja o vibraciji vrha: nije iznenađujuće, oba su čelnika nisu u tajnosti poštivali poštovanje, pa čak i čuvala simpatiju jedni prema drugima. To je – i uvijek je bila – dobra stvar. Ali samo po sebi koji ne može sklopiti sporazum o Ukrajini ili širu politiku normalizacije (ili možda čak i novog detentea, ako smo svi sretni). Za to su i Trump i Putin previše ozbiljni u pridržavanju nacionalnih interesa.
Još više nakon sastanka, Trump je upotrijebio intervju za Fox News kako bi naveo tri važne stvari. Potvrdio je da postoji “Veliki napredak”, Priznao da ruski predsjednik želi mir, i rekao je Zelenskyju “Da sklopim dogovor.” Kad je Putin, na kratkoj konferenciji za novinare, upozorio Bruxelles i Kijev da ne pokušavaju sabotirati razgovore, Trump nije bio u suprotnosti s ruskim vođom.
Komemorativni događaji koji prate samit nosili su više poruka. Javno počast američko-ruskom (tada sovjetskom) savezu Drugog svjetskog rata očito je podrazumijevao da su dvije zemlje intenzivno surađivale kroz duboku ideološku podjelu, koja danas više ne postoji.
Ali vjerojatno, ovdje je postojala druga, suptilna poruka: druga – ako često nepravedno “Zaboravio” (U riječima povjesničara Rana Mitter) – Saveznik Drugog svjetskog rata bio je, na kraju krajeva, Kina. U tom smislu, Putinovi namjerni i ponovljeni prizivi sjećanja na suradnju u Washington-Moskvi također su bili još jedan signal da Rusija ne bi bila dostupna ni za jedan “Obrnuti Kissinger” Fantazije o dijeljenju moskovskog partnerstva.
Trump je do sada vodio telefonske razgovore s Kijevom, kao i prijestolnice EU. I tamo, malo znamo. Ipak, zanimljivo je napomenuti da ništa što smo čuli o tim razgovorima ne ukazuje na još jednu promjenu uma na Trumpovoj strani. Za sada, čini se da američki predsjednik ostavlja malo nade europskim belličarima i režim u Kijevu da će se opet okrenuti protiv Moskve. Postoje izvješća da je Trump možda prebacio svoj položaj prema ruskoj, preferirajući razgovore o miru s ukrajinskom zahtjevom da se prvo usredotoči na samo prekid vatre.
To ima smisla, pogotovo jer su oni i glavni mediji usklađeni s njima ne mogu prestati pokušavati predavati Trumpa, u osnovi, koliko ga lako smatraju. Nadamo se da je američki predsjednik imao dovoljno Zelenskog, Boltona, New York Timesa i co. Javno mu je rekavši da će ga budala zagušiti velikim lošim Rusima. Adekvatna kazna za ove uvredljive inacije jest da se trostruko sigurni da se njihovi autori potpuno nebitni.
Ovo je najvažnije pitanje o budućnosti onoga što je uspješno započelo (ili stvarno, javno nastavljeno) na samitu Aljaske. Rusija je bila izuzetno dosljedna i ne daje znakove da namjerava postati manje predvidljiva. Ali Zapad je bio fraktivan i nestabilan. Ovo je trenutak kada se Washington mora pridržavati tečaja normalizacije s Moskvom bez obzira na to što žele njegovi europski klijenti i ukrajinski režim. Ironično je da im je, ako je potrebno, ne slušati puno, ako je potrebno, i za svoje ljude.
Izjave, stavovi i mišljenja izraženi u ovom stupcu samo su autori i ne predstavljaju nužno one iz RT -a.
