Nakon prvih 45 minuta derbija na Rujevici, nakon najboljeg poluvremena kojeg je Dinamo odigrao ove sezone, malo je tko mogao pomisliti da će među junacima pobjede Plavih na kraju dvoboja biti – vratar Ivan Nevistić. U tom prvom dijelu igre, naime, Nevistić praktički nije ni imao pravu intervenciju, Dinamo je posve odgurnuo Riječane od svoga 16-erca i samo je jednom, udarcem s 20-ak metara, ozbiljnije zaprijetio Dantas, ali ta je lopta otišla pokraj vrata.
No, u nastavku sve se promijenilo i Dinamov je vratar nerijetko bio na iskušenjima. Dvaput ga je spasila i greda, ali pamte se njegove dvije velike obrane, kad je pravodobnim izlaskom s vrata “ušao u udarce” Fruka i Dantasa i sjajnim reakcijama sačuvao svoju mrežu. Kad u igri ne ide sve kako je zacrtano i zamišljeno, kad momčad osjetno padne, onda vratar mora iskazati svoje umijeće i “vaditi kestenje iz vatre”. A to je Nevistić učinio na Rujevici i uz dvostrukoga strijelca Belju svakako je bio najzaslužniji za osvajanje novih bodova.
Prije nešto više od dva tjedna Nevistić je proslavio 27. rođendan i u najboljim je vratarskim godinama. Došao je u Maksimir baš s Rujevice prije četiri godine, potom je odmah bio proslijeđen na posudbu u Lokomotivu, u kojoj je imao blistavih, ali i lošijih dana. Vratio se u Dinamo, no sezonu 2022./23. praktički je odsjedio na klupi, branio je samo jednom, u Kupu (Borinci, 4:0).
Sezonu potom, nakon odlaska Dominika Livakovića u Fenerbahče, stao je između vratnica i na četiri je utakmice (dvaput sa Spartom, te Rijeka i Osijek), “inkasirao” čak osam pogodaka, neki od tih golova svakako su i njemu “išli na dušu”. Pa se te turbulentne jeseni mijenjao na vratima s Danijelom Zagorcem jer ni trener Sergej Jakirović nije bio siguran tko mu je zapravo “jedinica”. Kad se sve mirno analizira i pogleda s ove vremenske udaljenosti, očekivane su i logične bile te Nevistićeve oscilacije, nije ga bilo na vratima više od godinu dana i nemoguće je bilo očekivati da će odmah zamijeniti sjajnoga Livakovića.
Sve se kod čuvara mreže Plavih okrenulo u njegovu korist u veljači prošle godine, u Sevilli, na utakmici s Betisom, tada je sjajnim obranama još kako pridonio Dinamovoj 1:0 pobjedi. Čvrsto je potom prigrlio poziciju prvoga vratara i na kraju je bio jedan od junaka Plavih u osvajanju naslova. Prošle je sezone oscilirao kao i cijela momčad, mučila su ga i leđa, međutim, najvažnije je bilo da nakon svega nije psihološki potonuo, pokazao je mentalnu čvrstinu i ostao je pozitivan.
Trebalo je Nevistiću vremena za prilagodbu, morao je shvatiti i prihvatiti kako je posve drukčije braniti u Dinamu, posebno u HNL-u, nego u nekom drugom klubu, u kojima vratari imaju po desetak intervencija na utakmici, a obrane li sedam-osam lopta i istodobno prime dva-tri gola, za svoje će partije načelno dobivati pohvale i dobre ocjene, pisat će se i govoriti kako su “spasili svoju momčad od blamaže”.
No, u Dinamu je sasvim drukčije, nerijetko vratar Plavih ima jednu ili dvije opasne situacije ispred svojih vrata i onda mora vrhunski reagirati. Nevistić je svladao tu lekciju, svjestan je da svih 90 minuta mora biti koncentriran, što je iskazao i u subotu na Rujevici. Nakon “dosađivanja” u prvom poluvremenu, u nastavku dvoboja morao je ponuditi svoje najbolje izdanje kako bi sačuvao mrežu. I uspio je. Opet…
Dinamo neprijeporno ima pouzdanoga vratara za budućnost (prošloga je ljeta produžio ugovornu obvezu do srpnja 2028. godine), u kojega doista ne treba sumnjati. Pokazao je da se zna i može nositi s pritiskom, svjestan je težine Dinamove “jedinice” i svakako je jedan od najjačih aduta trenera Marija Kovačevića. A zna se što kvalitetan vratar znači za samopouzdanje i sigurnost momčadi…
