Zaposlenici Klinike za traumatologiju KBC Sestre milosrdnice u Draškovićevoj objavili su demantij na izjave bivšeg predstojnika dr. Dinka Vidovića, koji je dao ostavku početkom srpnja. Vidović i dalje radi na Klinici, sada kao pročelnik Zavoda za sportsku traumatologiju, zbog čega su liječnici u četvrtak na konferenciji na medije rekli da su u bolnici narušeni međuljudski odnosi.
Demantij je potpisalo 17 liječnika, a na konferenciji su rekli da ga je naknadno potpisao još jedan liječnik. Liječnica dr. Ana Čizmić iznijela je zajedničke stavove kolektiva nezadovoljnih liječnika, a demantij potpisali su i liječnici Slaven Babić, Tomislav Čengić, Fabijan Čukelj, Stipe Ćorluka, Stjepan Ćurić, Gregor Eder, Dragutin Herceg, Stjepan Ivandić, Petra Jurina, Danijel Jurković, Simona Marunčić, Aleksandra Munjiza, Jure Pavešić, Jakov Prenc, Hana Šimunić i Hrvoje Tomičić te osamnaesti potpisnik čiji identitet još nije objavljen.
Nakon održane konferencije za medije objavili su i priopćenje koje prenosimo u cijelosti.
‘To se nažalost već dulje vrijeme događa’
“Mi smo liječnici, onaj tihi dio sustava koji se prije svega i najradije bavi medicinom, nama nastupi u javnosti nisu smisao i svrha postojanja, nismo egzibicionisti pa da sazivamo
konferencije tek tako.
Na ovo smo prisiljeni raspletom kojih se nažalost već dulje vrijeme događa u našoj Klinici
najstarijoj Klinici u Zagrebu – što izravno utječe na kvalitetu usluge koju želimo i možemo
pružiti našim pacijentima. Zadnjih tjedana sve je kulminiralo i ovo je vrhunac urušavanja
sustava vrijednosti – a sve se to događa zbog načina na koji je Kliniku vodio odnedavno bivši predstojnik Klinike profesor doktor Vidović.
Mi takav način vođenja Klinike – pri čemu su metode, ali i ciljevi duboko upitni ne želimo
trpjeti – zbog pacijenata, ali i svog ljudskog i profesionalnog digniteta.
Nema ovdje nikakvih klanova kako su neki pokušali prikazati, imate kolegij sastavljen od
individualaca, od kojih se samo rijetki privatno druže, ali kolegija koji se nakon dvije godine
urušavanja načina rada ujedinio u pokušaju da zaustavi eroziju Klinike.
Mi smo zatražili i dobili odobrenje ravnatelja za istup u javnosti na ovakav način, prije nas ga je dobio bivši predstojnik pa smatramo da i mi imamo pravo ovako javno reći svoju stranu priče. Odgovorit ćemo i na Vaša pitanja – ali najprije dopustite da iznesemo neke činjenice…
‘Pokušali smo na sve načine’
1. Mi, i to mi kao kolektiv od 18 liječnika od ukupno 25 specijalista i 4 starija
specijalizanta, smo pokušali na sve načine kroz institucije upozoriti na stanje u Klinici
te smo na taj način pokušali riješiti problem kroz postojeći zakonodavni okvir. Mi nismo
pisali nikakve prijave protiv predstojnika, upozoravali smo na konkretne organizacije i
kadrovske probleme:
- Kadrovski problemi – mi se želimo kadrovski revitalizirati jer je otišlo u
dvije godine 6 izvanrednih kolega, a nitko takvog kalibra na puno vrijeme
nije došao - Organizacijski problemi – spajanje hitnih i kontrolnih ambulanta, koje
pacijenti vide kao nepotrebno čekanje, što dovodi do kaosa u čekaonica, a
onda i nepotrebne nervoze kod pacijenata i liječnika, nama je to veliki
problem, - Sistematizacija je ispod razine održivosti – referentni centri za kralježnicu i opekline ispod su 50 % popunjenosti i nisu održivi kroz neko dulje vrijeme
- Kadrovski problemi su se prelili na probleme s dežurstvima koja su
postala prečesta, a onda su uslijedila kaznena „dežurstva“ prema kolegama
koji su bili onkološki bolesnici ili rodilje i trudnice - Velik dio posla je preusmjeren na elektivne ortopedske pacijente dok su
traumatološki pacijenti pali u drugi plan pa se produljilo vrijeme u bolnici,
često su odgađani termini operacija…
2. Institucije su djelovale, možda ne dovoljno brzo kako smo se nadali i kako bi u
uređenom sustavu bilo normalno, ali konačno su institucije ipak donijele odluke – izrečena je mjera upozorenja i donesena stegovna odluka temeljem zaključaka
povjerenstva za unutarnji nadzor i osoba koje su zadužene za prijave u vezi zaštite
dostojanstva radnika. Mi smo se nadali da su time stvorene pretpostavke da se riješe
konkretni organizacijski i kadrovski problemi. Da je došlo vrijeme da se bavimo s
Klinikom i organizacijom, da se uspostavi sustav koji je održiv i najbliži pacijentima,
kako se i radilo do posljednjeg predstojnika. To se nažalost nije dogodilo – jer se bivši
predstojnik ne zaustavlja u pokušaju iskrivljenog predstavljanja i dalje nas kao lažljivaca i
neradnika.
Želimo jasno i glasno reći kako nije točno da unutarnji nadzor nije pokazao
da bi činio što protuzakonito ili suprotno internim pravilima. Jer mi smo od
ravnatelja zaprimili, izgleda, sasvim drugačiji dopis u kojem se upravo navodi da je
stegovna odluka donesena i mjera izrečena i zbog mišljenja Povjerenstva za unutarnji
nadzor. Možda bivši predstojnik zna nešto što nama nije poznato, mi smo u nekoliko
navrata tražili pisane rezultate, do danas ih nismo dobili, nego samo obavijest o
posljedicama istih, pa moramo vjerovati ravnatelju.
‘Mi nismo neradnici’
3. Nije točno da nije bilo mobbinga odnosno povrede dostojanstva radnika. Mi smo od
ravnatelja zaprimili, izgleda, sasvim drugačiji dopis u kojem se upravo navodi da je
stegovna odluka donesena i mjera izrečena i zbog zaključka osoba imenovanih za
primanje i rješavanje pritužbi vezanih uz zaštitu dostojanstva radnika. Možda bivši
predstojnik zna nešto što nama nije poznato, ali ove zaključke zaprimili su svi
podnositelji prijava.
4. Nije točno da smo mi poticatelji medijske harange i neradnici koji ne dolaze na kolegije,
zatvaraju ambulante, fiktivno ih popunjavaju i slično – bivši predstojnik je prije svoje pozicije bio sedam 7 godina na Klinici, od čega bio je, pazite ovo, 4 (ČETIRI) PUNE GODINE zamjenik predstojnika! I kao takav je imao na raspolaganju sve upravljačke mogućnosti da djeluje ako je smatrao da je potrebno.
5. Da sada ne duljimo
- Ambulante zatvara informatičar na nalog predstojnika
- Fiktivno popunjavanje termina – nekada je stvarno potreba, takvo što
izjaviti zahtijeva puno analize - Dolazak na kolegije nikada nije bio mandatoran sam po sebi, jer posao
zahtijeva stalnu brigu za pacijente (iznenadne,dugotrajne operacije) –
upravo je nemogućnost planiranja radnog vremena najveći izazov kirurga,
a posebno nas koji radimo traumu, koja je specifična upravo po
nepoznatom.
6. Kod klinike nije stvar u zgradi niti u projektima, stvar je u ljudima, njihovoj predanosti i
znanju, te skrbi koju pacijenti primaju. Projekti nisu sami sebi svrha, ali često služe kao
spomenici onima koji se njima hvale, a zakazali su u kadroviranju i organizaciji.
U jučerašnjem intervjuu isti se pohvalio višegodišnjim projektima:
- Plan za plinsku centralu postoji već 15 godina, izvedba izmišljena davnih
dana koja do dan danas nije funkcionalna iz tehničkih razloga zato što
zahtijeva potpunu rekonstrukciju Klinike - Šesta operacijska sala postoji godinama
- Klima uređaji na Zavodu za kirurgiju šake još uvijek nisu u funkciji
- Famozna „integrirana sala“s kojom se predstojnik hvali je potpisana kao
‘Ogorčila su nas kaznena dežurstva’
Projekt u mandatu prethodnog predstojnika u čemu postoji pisani trag, a valja li reći – riječ je o sali u kojoj operira, zamislite, baš bivši predstojnik (ugrađuje endoproteze).
Drama u zagrebačkoj bolnici: ‘Nismo neradnici, postali smo kolektiv u kojem se stalno prijeti’
7. ZAVRŠNO u pogledu navoda o dežurstvima, moramo istaknuti da nas je upravo kazneno
određivanje rada subotama kolegama koji su bili rekonvalescenti odnosno rodilje i trudnice, pa zbog toga zatražili poštedu od dežurstva, najviše ogorčilo. Takvo postupanje je ujedinilo kolektiv u zaštiti kolega, a nas osvijestilo da smo od skladnog kolektiva u kojem su se kolege međusobno podupirale postali kolektiv u kojem predstojnik stalno prijeti i prijavljuje, u kojem se stručnost zatire na ime autoriteta, a bezuvjetna lojalnost nagrađuje užem krugu predstojnika. Mi u takvom sustavu ne želimo raditi i želimo da se zna istina.
Zašto smo uopće sazvali press konferenciju? Začuđeni smo ignoriranjem nalaza Povjerenstava i pitamo se o kriterijima za takav tretman bivšeg predstojnika, zbog niza neistina kojima nas se pokušava prikazati kao neradnike koji organiziraju medijsku harangu
na predstojnika Klinike, koji se hvali tuđim zaslugama, ali najvažnije, niječe odluku ravnatelja, niječe zaključke osoba zadužene za zaštitu dostojanstva radnika i niječe mišljenje povjerenstva za unutarnji nadzor.
Komentari
