Ante Matej Jurić, 22-godišnji napadač, vratio se u SuperSport HNL zaobilazno iz talijanske Brescie, donedavnog talijanskog drugoligaša koji je početkom ljeta proglasio bankrot. Rijeka mu se činila, nakon iskustva u Gorici gdje je u 47 susreta ubilježio četiri gola uz četiri asistencije, kao idealna sredina za njegov daljnji napredak i razvoj, a prema prvim pokazateljima čini se da u svome razmišljanju nije pogriješio, baš kao što je i Rijeka s njime dobila dodatnu širinu na poziciji napadača.
Iskusni Duje Čop prošle je zime doveden kao prva opcija u napadu nakon što se kod trenera Radomira Đalovića ni Perica niti Andrić nisu uspjeli izboriti za veću minutažu (pa su samim time i proslijeđeni, dok se Andrić ogriješio i o klupsku disciplinu), no i u toj surovoj borbi za titule trener Rijeke najviše je vjerovao Toniju Fruku.
Nepošteno bi bilo kazati da Čop u toj borbi nije participirao, možda je njegova uloga u momčadi bila i važnija na klupi nego na terenu, a nerijetko su njegovo iskustvo i znanje suigrači okarakterizirali kao bitnu stavku u pohodu na vrh, no uoči nove sezone (bez obzira na sve) pozicija napadača označena je kao nešto na čemu će se svakako raditi u prijelaznom roku, posebice ako se zna da je upravo Fruk postao najskuplji nogometaš Rijeke u povijesti. Svima je jasno da je taj otkup polovice ugovora od Fiorentine bio mudro ulaganje u skoru budućnost u kojoj aktualni reprezentativac Hrvatske (i jedini koji je dobio poziv iz SuperSport HNL-a!) više neće stanovati u Rijeci, a Jurić je doveden kao jedna od opcija. Dovoljno je mlad da se na njemu jednog dana, bude li sve kako se i očekuje, ostvari višak vrijednosti (čitaj: skupo ga se proda), a on zauzvrat pomogne Rijeci u njezinim ambicioznim planovima i ciljevima.
Svoju kvalitetu Jurić je već počeo i konkretno pokazivati u Rijeci, pogodak u prvom kolu protiv Slaven Belupa, na prekrasnu asistenciju Šimuna Butića, trenutačno ga je svrstao, ako ne u prvu, a onda sigurno jednu od prvih napadačkih opcija Rijeke. U prilog tome idu i konkretne brojke, osim pogotka (na kojeg Čop još uvijek čeka u aktualnoj sezoni) Jurić je i na terenu proveo nešto više minuta nego iskusniji kolega (261 minutu naspram 243 Čopovih), a ta razlika najviše se očituje u posljednjem europskom dvomeču gdje je Jurić bio prvi izbor trenera Đalovića.
Ona prva utakmica na Rujevici trebala je biti, kako je Đalović kazao nakon dvoboja, kao stvorena za Jurića koji je svojom visinom, snagom i skokom trebao biti nadmoćniji i bolji u ubačajima sa strane svojih suigrača. Problem je jedino bio što su ti ubačaji gotovo u potpunosti izostali, a i ono malo što ih je prošlo su “pokupili” irski stoperi.
Igra glavom napadača od 191 cm visine definitivno je jedna od njegovih jačih strana koja bi više mogla doći do izražaja protiv HNL momčadi koje su kvalitetom ipak nešto skromnije u odnosu na renomirane europske momčadi, a posebno bi to mogao biti forte Rijeke na gustu, postavljenu obranu protivnika i dvostruki blok s kojim Rijeka ima probleme već neko vrijeme, nije to od jučer.
Kako vrijeme bude odmicalo, Jurić bi mogao biti sve bolji i bolji u dresu Rijeke, relativno poznato okruženje ne stavlja ni na koga, pa niti na prave napadače, takav pritisak da bi se igrač s već nekim inozemnim iskustvom “utopio”, pitanje je samo hoće li Rijeka svoju igru u nekoj mjeri prilagoditi, odnosno prilagođavati napadačima koje ima, a o tome je nedavno i Fruk govorio za naš list.
Ne može Rijeka isto igrati kada na “devetki” ima njega ili Jurića i Čopa, no izgleda da je to još nešto na čemu Đalović i njegov stručni stožer moraju dodatno raditi. Rijeka je prošlu sezonu sjajno izgurala s Frukom na toj poziciji koja, koliko se god trener Đalović ne slagao s time, nije njegova prirodna pozicija, barem ne onda kada je on jedini napadač. Frukova kvaliteta jednostavno je toliko velika, i u tome Đalović ima pravo, da bi je ispoljio na gotovo bilo kojoj nogometnoj poziciji, no ad hoc rješenja, koliko god se pokazala dobra, prije ili kasnije stignu na naplatu…
Ova Rijeka danas ima minimalno dvojicu igrača kojima je to prirodna pozicija, ona za koju su se nogometno školovali i u kojoj se najbolje osjećaju te mogu biti najbolja verzija sebe na terenu. Jedan od njih je Ante Matej Jurić koji je pokazao da bi njegov dolazak u Rijeku mogao biti win-win situacija.
