Taj napad na Anthonyja Kalika, Hajdukova prvotimca, u jednom kafiću, u povijesti splitskog kluba nije nikakva novost, a još manje iznenađenje. I ranije su se “navijači” pojedinih klubova, osobito Hajdukovi, znali ponašati divljački. Nabrajanje brojnih nasilnih ispada onih koji se predstavljaju kao pobornici bijelog dresa odvelo bi nas predaleko.
U davna vremena, pedesetih godina prošlog stoljeća, jedan žestoki, baš osvjedočeni prijatelj “bijelih” (bio je “bodyguard” Mušovića, Ristića i Obradova na Braču, kako se ne bi osujetilo njihov prijelaz u Hajduk), poslije utakmice protiv Dinama, nota bene i pobjede Splićana na Starom placu (3-2) izudarao je Antu Žanetića, usred Splita, na skalinama Prokurativa, jer je namjerno igrao slabo, želio je otići “modrima”.
Od tada je skandala bilo napretek, primjerice, Hajdukovi igrači nakon poraza u polufinalu Kupa s Varteksom, zasuti su smećem na željezničkoj stanici, brojnima se prijetilo, dolazilo im do stana, na ulici je u travnju 2018., tada zbog poraza u derbiju od Dinama na Poljudu, napadnuta grupa igrača, Marko Futacs je pravim “high kickom” dobio nogom u glavu…
U novija vremena Hajdukovo rukovodstvo u pravilu je mlako reagiralo, tek reda radi, kao i ovaj put. Pogotovo otkako su navijači postali suvlasnici kluba. I što sada nakon bombardmana igrača bengalkama i napada na Kalika, usput rečeno, najborbenijeg prvotimca kluba? Ništa, to se zlodjelo u Splitu tolerira, u prvom redu od vodstva kluba. I kada se Lukša Jakobušić kao predsjednik usudi dignuti svoj glas, objaviti kako ga je sramota na račun rušilačkog ponašanja najvjernijih (opet zbog poraza od Dinama), odmah dobije otkaz…
Eto gospodo političari, gradski oci, doživjeli ste prijetnje, jedan gradonačelnik je “ispestan”, a vi opet okrenite glavu, činite fintu kako to nisu vaša posla.
