Malo stariji čitatelji sjećaju se kako su ljeta u Splitu osamdesetih nudila jako dobru zabavu, uz cijeli niz manifestacija svekolike provenijencije, garnirane pravom domaćom glazbom, a ne cajkama i cjelonoćnim tutnjanjem onoga što nazivaju Ultra. Grad je bio krcat Splićana i tada je većina nas imala osjećaj da je to naš grad, naša Palača, naše kale, naše pjace i pjacete… Da ne duljimo, guštajte u ovim slikama ako hoćete jer takav pitomi i priuštivi Split više ne postoji…
