Jeruzalem je religijski centar svijeta i lokacija gdje hodočasnici kršćani, muslimani i Židovi iz cijelog svijeta dolaze posjetiti svoja sveta mjesta. Međutim, umjesto da Sveta Zemlja bude primjer suživota Židova i Arapa kao ekumensko središte, ona je najopasnije svjetsko krizno žarište s potencijalom za nove ratove. To je slikovito vidljivo svim turistima koji posjete Jeruzalem i potom se upute prema rodnom gradu Gospodina Isusa Krista, Betlehemu. Iako se na većoj udaljenosti na prvi pogled turistima mogu činiti kao gradske zidine, grad je okružen osam metara visokim betonskim zidom na čijem se vrhu nalazi bodljikava žica.
Riječ je o tzv. Izraelskom zidu – (ne)željenoj posljedici izraelsko-palestinskog sukoba. Na području Betlehema neki dijelovi zida su elektrificirani i „ukrašeni“ stražarskim tornjevima s neprobojnim prozorskim staklima iza kojih vojnici Izraelskih obrambenih snaga (IDF) budno nadgledaju zonu ispred i iza zida. S izraelske strane zida nalazi se otvoreni teren uz cestu, ali s palestinske strane cesta se sužava tako da jedva može proći jedno vozilo, a niski stambeni blokovi nalaze se nasuprot zida. Radi se o neugodnim prizorima koji podsjećaju na filmove o koncentracijskim logorima, međutim oni su realnost za palestinsko stanovništvo koje živi u zapadnom dijelu Zapadne Obale.
Spomenik izraelsko-arapskom sukobu
Zid predstavlja jedno od najkontroverznijih pitanja izraelsko-palestinskog sukoba. Konstrukciju Izraelci službeno nazivaju „Izraelskom sigurnosnom ogradom“ kako bi naglasili sigurnosnu važnost, dok Palestinci i njihove pristaše u svijetu zid redovito nazivaju „Zidom apartheida“ ili „Zidom rasne segregacije“ kako bi ukazali na njegov štetni učinak razdvajanja naroda.
Zid je zapravo spomenik najkompliciranijem svjetskom sukobu, sukobu između Arapa i Židova. Barijera je izraelski izum koji demonstrira dominantan položaj Izraela u sukobu s Palestinom. Iako i danas, u 21. stoljeću, u svijetu postoje brojne granične barijere, nije uobičajeno da one prolaze gusto naseljenim područjem kao što je to slučaj kod Izraelskoga zida. Gradovi i granični zidovi ne bi trebali biti biti jedni pokraj drugih, ali u Svetoj Zemlji postoje izvanredna pravila. Prelazak izraelsko-palestinske granice na dijelovima gdje se nalazi betonski zid je vrlo neugodno iskustvo.
Nastanak zida Ho
Postojanje zida je više nego upitno, a ujedno su diskutabilni motivi njegovog nastanka. Zid je vezan uz pitanje razgraničenja židovske i arapske države. To je tema oko koje se dvije strane ne mogu usuglasiti još od osnivanja Države Izrael 1948. Taj čin je izazvao Prvi izraelsko-arapski rat koji je završio 1949. iscrtavanjem Zelene crte primirja. Međunarodna zajednica je prihvatila tu crtu primirja granicom Izraela i Palestine. Međutim, nakon Šestodnevnog rata 1967., Izrael je zauzeo sva palestinska područja – Zapadnu Obalu, Pojas Gaze i Istočni Jeruzalem.
Godine 1980. Izrael je anektirao Istočni Jeruzalem koji smatra svojom prijestolnicom i krenuo je stvarati izraelska naselja u Zapadnoj Obali i Gazi. Iako su sva židovska naselja u Gazi rasformirana 2005. na Zapadnoj Obali su se snažno proširila. Tijekom desetljeća, izraelska okupacija nad palestinskim područjima postala je pokretač trajnih napetosti i sukoba. Težak život pod izraelskom vlašću potaknuo je Palestince na početak Prve (1987.-1993.) i Druge Intifade (2000.-2005.).
Motivi izgradnje zida
Tijekom Druge Intifade 2002. zid je samoinicijativno krenula graditi izraelska vlada pod vodstvom premijera Ariela Šarona. Glavni razlog za gradnju zida prema izraelskim vlastima je sprečavanje palestinskog terorizma i očuvanje sigurnosti izraelskih građana.
Tijekom Druge Intifade (palestinske pobune), Izrael se suočio s valom samoubilačkih napada i drugih oblika nasilja koje su izvodili palestinski militanti. Izraelska vlada tvrdila je kako je zid nužan za smanjenje nasilja. Palestinci i mnogi strani aktivisti tvrde kako je izgradnja zida iz sigurnosnih razloga izgovor za otimanje palestinske zemlje da bi se ispisale konture konačnog rješenja i razgraničenja dvije države, ali po mjeri Izraela.
Struktura i trasa zida
Treba naglasiti kako zid nije homogena građevinska struktura, IDF ga opisuje kao „višeslojnu kompozitnu prepreku“. 85% zida nije zid u doslovnom smislu te riječi nego preciznije rečeno granična barijera u obliku elektrificiranih ograda, bodljikave žičane ograde i drugih prepreka. Takve barijere nalaze se u ruralnim područjima. S druge strane, betonski blokovi čine oko 15% zida. Oni su visoki do 9m i široki 3 m, a najčešće se nalaze u urbanim područjima i na mjestima gdje su sigurnosne prijetnje najveće – Betlehem, Istočni Jeruzalem i Qalqilya.
Uz mnoge dijelove zida nalazi se zaštitni prostor u širini od 60 do 100 m. Iako je samo manji dio izraelsko-zapadnoobalne barijere napravljen od betonskog zida, barijera se naziva zidom jer je zid vizualno najatraktivniji medijima. Betonski zid oslikan je raznim grafitima, a na njemu su tornjevi s vojnicima u punoj bojnoj spremi. Ipak, i nebetonski dio barijere također je užasavajući.
Ukupna dužina zida trebala bi iznositi 708 km (dvostruko više od Zelene linije od 320 km), a dosad je izgrađeno 465 km ili oko dvije trećine. Nedovršeni dio zida prolazi kroz vrlo složena i osjetljiva područja, što dodatno otežava njegovu izgradnju.
Iako je postojanje samog zida sporno, trasa zida izaziva najveće kontroverze jer na mnogim dijelovima ne slijedi tzv. Zelenu crtu (crtu razgraničenja izraelske i arapskih vojski iz 1949.), nego ulazi duboko u teritorij Zapadne Obale, stvarajući izolirane palestinske enklave. Zid se nalazi manjim dijelom na granici između međunarodno priznatog područja Izraela i Zapadne Obale (15%), a većim svojim dijelom (85%) zid zadire u palestinsko područje (negdje i do 18 km).
Kritičari tvrde kako izraelske vlasti zidom žele omesti izraelsko-palestinski mirovni proces i stvoriti stanje na terenu po načelu svršenog čina. Ako bi trasa zida uistinu postala državna granica Izraela i Palestine, Palestinci bi izgubili skoro 10 posto svog državnog teritorija s 25 tisuća stanovnika, a oko 125 tisuća bilo bi izolirano. Kao opravdanje za izgradnju zida unutar palestinskog teritorija, Izraelci navode topografske razloge, međutim, takvo opravdanje je neuvjerljivo jer na nekim područjima zid ide daleko na istok od granice i ujedno obuhvaća izraelska naselja.
Izraelska naselja i Jabotinskijev „Željezni zid“
Trenutačno na Zapadnoj Obali ili kako kažu Izraelci, u Judeji i Samariji, živi 450 tisuća izraelskih naseljenika, a uz to se oko dodatnih 220 tisuća izraelskih naseljenika nalazi u Istočnom Jeruzalemu. Iako su u početku židovska naselja bile male naseobine one su s vremenom prerasle u prave moderne gradove sa školama, bolnicama, sveučilištima i drugim ustanovama. Izraelske vlasti izgradile su ceste koje povezuju izraelska naselja, ali ona presijecaju palestinska područja čime otežavaju život Palestincima.
Ultra-ortodoksni Židovi Haredi smatraju kako smiju živjeti na Zapadnoj Obali jer im je ona obećana u Bibliji, dok sekularni Židovi smatraju kako se radi o zemlji koja nije imala vlasnika nakon što se iz nje tijekom rata 1967. povukao Jordan. Očito je kako izraelske vlasti nastoje zidom obuhvatiti izraelska naselja na Z. Obali kako bi prejudicirala konačno razgraničenje. Veća naselja poput Ma’ale Adumima, Guš Eciona, Ariela i Modi’in Illita, uključena su unutar barijere.
Zid je u korelaciji s idejom „Željeznog zida“ Vladimira Ze’eva Jabotinskog. Jabotinski je bio vođa židovske zajednice u Palestini tijekom britanske kolonijalne uprave. Osmislio je teoriju „Željeznog zida“. Riječ je o strategiji odnosa Židova prema Arapima.
Budući da su se Arapi ustrajno borili protiv stvaranja židovske države s pozicije nadmoćne vojne sile, Jabotinski je smatrao da se to mora promijeniti. Tvrdio je kako će prihvatiti uspostavu židovske države tek nakon što shvate kako neće moći vojno poraziti Izrael. Izjavio je: „Čvrsto sam uvjeren kako je moguće da oba naroda žive kao dobri susjedi, no da bi se ostvario takav sporazum, nužna je izgradnja željeznog zida“.
Izraelski zid je, iako zakašnjela, ustvari implementacija ideje Jabotinskog. Zapravo je istina kako su stvarni motivi nastanka zida sigurnost i jednostrano iscrtavanje granica.
Pad broja terorističkih napada – posljedica zida?
Prije izgradnje zida teroristi na Zapadnoj Obali su bili manje od sata vožnje udaljeni od izraelskih gradova Jeruzalema, Tel Aviva i Netanye. Godine 2000. zabilježen je 41 teroristički nad, 2001. 40 napada, 2002. 47 napada.
Nakon početka izgradnje zida broj terorističkih napada je drastično smanjen. 2003. je zabilježeno 26 napada, 2004. 15 napada, 2005. 7 napada, 2006. 5 napada, a 2007. samo 1 napad. U 2009. i 2010. nije bilo nijednog zabilježenog napada.
Iako većina Izraelaca smatra da je zid smanjio broj terorističkih djela takvo mišljenje nemaju svi promatrači. Kritičari (u njih spada u ugledni libanonsko-američki stručnjak međunarodnih odnosa Fawaz Gerges), tvrde kako je zid izgrađen u trenutku kada su palestinske organizacije, npr. Hamas i Palestinski islamski džihad, namjerno smanjile broj terorističkih napada jer su postale svjesne da štete položaju Palestine u svijetu i da nisu vrijedni izraelske odmazde.
Palestinci osuđuju zid
Preko 90% Palestinaca protiv je zida jer ga vide simbolom nepravde, ugnjetavanja i krađe zemlje. Palestinci vjeruju da zid krši njihova osnovna ljudska prava – ograničava slobodu kretanja, pristup obrazovanju, zdravstvenim uslugama, radnim mjestima, vodi, itd.
Izgradnjom barijere, Izrael je razbio okolne palestinske gradiće i sela (150 palestinskih zajednica) i proizvoljno prenamijenio prostor kako bi on odgovarao izraelskoj vojsci. Mnogi Palestinci su odvojeni od svojih poljoprivrednih zemljišta i obitelji (zid ih presijeca), što uzrokuje značajne ekonomske i socijalne probleme. Na trasi gdje prolazi zid i u neposrednoj blizini nekad su rasla stabla maslina, ali ona su iščupana i zemljište oko zida je pretvoreno u ničiju zemlju, što generira negativan učinak na palestinsko gospodarstvo.
Iako su izraelske vlasti izgradile 84 prolaza kroz zid kako bi lokalno palestinsko stanovništvo moglo obrađivati polja, u praksi se to slabo provodi jer dozvole na izdaju lako. Palestinci smatraju da zid predstavlja pokušaj de facto aneksije palestinskog teritorija. Zid je za Palestince simbol izraelske okupacije i suvremenog apartheida. Da bi išli na posao, školu ili liječniku oko 11 tisuća Palestinaca koji žive između Zelene crte i zida moraju prolaziti kroz kontrolne punktove i druge prepreke kojih ima oko 700. Nastaju dugotrajna čekanja koja su popraćena ponižavajućim postupcima izraelskih vojnika.
Murali sa snažnim porukama
Britanski ulični umjetnik, politički aktivist i filmski redatelj pod pseudonimom Banksy (pravi identitet ostaje nepoznat javnosti) betonske dijelove zida ukrasio je mnogim intrigantnim muralima. Banksyjevi murali kombiniraju kontrast zida i svakodnevnog života.
S palestinske strane zida ocrtao je murale od kojih su neki postali slavni. Npr. mural na kojem palestinska djevojčica pretresa izraelskog vojnika i provjerava nosi li oružje, murala koji prikazuje kako bijela golubica nosi neprobojni prsluk ili murala gdje djevojka nošena balonima prelazi zid. Jednom prilikom neki Palestinac je rekao britanskom umjetniku da je uljepšao zid. Britanac mu se zahvalio, a Palestinac mu je odgovorio: „Ne želimo da bude lijep. Mi mrzimo taj zid. Idite kući.“
Palestinski umjetnik Nadži al-Ali naslikao je Handalu, 10-godišnjeg bosonogog palestinskog prognanika, kako je okrenut leđima čime se daje poruka da se neće okrenuti dok se ne riješi palestinsko pitanje. Iako je kritizirao Izrael i arapske države zbog njihovih politika, u Londonu su al-Alija likvidirali palestinski radikali.
Betlehemski hotel Walled Off
Banksy je osim muralima odlučio privući pozornost stranih posjetitelja turističkim aktivnostima. Na 100. godišnjicu Balfourove deklaracije, 2017. otvorio je hotel Walled Off u Betlehemu. Sve hotelske sobe gledaju prema zidu koji se nalazi preko puta na udaljenosti od 3,5 m. Britanski kreativac tvrdi kako je to hotel s najgorim pogledom na svijetu, ali istodobno hotel koji spaja ljude s oba suprotstavljena spektra i iz ostatka svijeta.
Strani turisti žele „uživati“ u ekskluzivnom pogledu na zidu tijekom svog boravka u Betlehemu (najčešće tijekom kršćanskih blagdana). Hotel pokraj zida pozitivno utječe na osvješćivanje stranih turista koji postaju svjesni s kakvim se problemima svakodnevno suočavaju Palestinci. Zahvaljujući Banksyjevu hotelu koji je ispunjen rekvizitima (npr. sadrži muzej) jača se podrška svijeta palestinskoj stvari. Međutim, turizam na temu zida koliko god bio kreativan ne može opravdati postojanje zida.
Izraelci podržavaju zid
Palestinci su ogorčeni zbog postojanja zida, ali Izraelci na njega jedva obraćaju pozornost. I na izraelskoj strani zida postoje murali, pro i antipalestinski, ali većinom su to prikazi krajolika kako bi se zamaglilo postojanje zida. Izraelce većinom ne zanima zid jer mnogi s njim nemaju veze. Većina ih ne zalazi na sporna područja, a i ako prolaze tim područjem gledaju na zid samo kao dio terena.
Većina Izraelaca (60-80%) pozitivno doživljava zid. Oni vjeruju da je zid igrao ključnu ulogu u smanjenju terorističkih napada, koji su bili česti tijekom Druge Intifade. Zid percipiraju barijerom koja fizički onemogućava teroristima ulazak u izraelska naselja i gradove, čime se štite životi stanovnika. Manjina Izraelaca je protiv postojanja zida i smatra zid preprekom postizanju mirovnog sporazuma. Većinom se radi o izraelskim ljevičarima, ali oni su manjina i na izraelskoj ljevici.
Osuda međunarodne zajednice
Izgradnja zida izazvala je oštre reakcije međunarodne zajednice. U ožujku 2003. Vijeće sigurnosti UN-a planiralo je donijeti rezoluciju koja bi zid bio proglasila nelegalnim i pozvala na njegovo rušenje tamo gdje ne prati Zelenu crtu. No, SAD je stavio veto i rezolucija nije izglasana.
Međunarodni sud pravde (ICJ) donio je savjetodavno mišljenje 2004. u kojem je zaključio da je izgradnja zida na okupiranom palestinskom teritoriju nelegalna prema međunarodnom pravu i pozvao na njegovo rušenje. Izrael je odbacio ovo mišljenje, tvrdeći da je zid privremena sigurnosna mjera.
Mnogi kritičari, uključujući organizacije za ljudska prava, tvrde kako zid predstavlja oblik kolektivnog kažnjavanja koji krši osnovna ljudska prava Palestinaca.
Do kada će zid postojati?
Najvažnije je pitanje je li Izraelski zid samo privremeno ili trajno rješenje? Jedan od najistaknutijih izraelskih diplomata, David Kornbluth, koji je sudjelovao u određivanju rute zida podržava dvodržavno rješenje, ali je protiv trenutnog rušenja zida iz sigurnosnih razloga. Prema njemu, zid bi trebao biti uklonjen tek kad se postigne konačno rješenje izraelsko-palestinskog sukoba. Priznao je kako zid može biti srušen jednako brzo kao što je i izgrađen.
Novi iranski predsjednik: reformator koji to nije. Očekivanja i zablude
Nesumnjivo je zid simbol duboke izraelsko-palestinske podjele koja konstantno rezultira krvavim sukobima, uključujući ratove. S obzirom na njegovu rutu i funkcioniranje (arogantno pokazivanje izraelske moći) neupitno je kako zid u ovakvom obliku ne može nastaviti postojati. Protiv njega su Palestinci i većina međunarodne javnosti.
Kad se jednom definitivno odredi izraelsko-palestinsko razgraničenje (ako se to ikada dogodi jer postoje i modeli jednodržavnog rješenja) teoretski gledano granični zid bi mogao postojati, ali uz suglasnost oba naroda.
