U svom Šibeniku, koji ponosno nosi ime i težačkog grada, u 95. godini života, umro je i danas u utorak ispraćen na posljednje počivalište i posljednji pravi šibenski težak, gospodin Grgica Grgo Škugor. Počivat će tako svega koji metar dalje od svojih gribalja u Donjem polju, loza i maslina, koje je godinama, čak i u dubokoj starosti, s dva umjetna kuka i ‘pejsmejkerom‘ marljivo obrađivao. Ne bi prošao ni dan a dan on ne bi bio na svojoj zemlji, koju je volio i od koje je živio, sve dok ga rođenje treće kćeri nije ‘natiralo‘ da uđe u ‘državnu‘ službu, u TLM za šofera, di je po prvi put u životu imao stalnu plaću, zdravstveno i socijalno osiguranje.
A kad bi stao i upočinuo, onda je imao vremena i za sve drugo. Volio je život, pojist popit i zapivat s društvom koje se često – najprije svakog petka, a poslije riđe, jednom misečno – punih trideset ili čak četrdeset godina okupljalo kod njega na njegovom imanju, u kojem su svim ljudima dobre volje uvik bila otvorena vrata. Među njima je bila i novinarska ekipa Slobodne Dalmacije, ja i kolega Ante Baranić, samo koji dan prije 4. travnja 2019. godine, kada je šjor Grgica slavio svoj 88 rođendan, ali ga je pribacija na subotu, na neradni dan, da se cila njegova klapa može skupiti i zajedno zapivati onu – ‘A kad mi dođeš ti i osmijeh vratiš mi…!‘ Dolazit će opet, ali bez njega. Neko će drugi povesti pismu i zaminiti prvog tenora…
Adio šjor Grgica. Hvala vam na gostoprimstvu i na reportaži koja je ostala iza nas, na slikama i tekstu i vašim riječima, koje ostaju kao uspomena za sve one koji dolaze. Ako koga zanima, evo je još jednom – https://sibenski.slobodnadalmacija.hr/sibenik/scena/susur/zanimljivosti/ovo-je-prica-o-posljednjem-sibenskom-tezaku-danas-je-navrsio-88-godina-ali-jos-ne-misli-okaciti-motiku-o-klin-597124
