Globalna tržišta ulaze u razdoblje u kojem politike sve više diktira rastući javni dug, a ne nužno inflacijski ciljevi. Investitori i ekonomisti upozoravaju da se razvijene ekonomije približavaju stanju “fiskalne dominacije”, drugim riječima, situaciji u kojoj središnje banke moraju održavati kamate nižima nego što bi to zahtijevala stabilnost cijena, kako bi države lakše servisirale rekordne razine duga, piše Financial Times.
Najbolji primjer – SAD. Predsjednik Donald Trump javno poziva Federalne rezerve da agresivno režu kamate, čime bi se smanjili troškovi zaduživanja savezne vlade. Pritom ne krije nezadovoljstvo šefom Feda Jayom Powellom, a privremeno imenovanje insajdera iz Bijele kuće Stephena Mirana u Upravni odbor Feda promatra se kao jačanje političkog pritiska.
SAD nije iznimka
Slični problemi vide se i u Velikoj Britaniji, Japanu i Njemačkoj. Dvije su sile u igri: s jedne strane, države trebaju novac za infrastrukturne projekte, obranu i socijalne programe; a s druge, rast kamatnih stopa povećava trošak servisiranja duga. Profesor s Harvarda i bivši glavni ekonomist MMF-a Kenneth Rogoff upozorava da “politički poticaji da se centralne banke prisile na popuštanje postaju golemi”.
Na tržištima se to vidi kroz rast prinosa na dugoročne obveznice. U Velikoj Britaniji 30-godišnji prinos popeo se na 5,6 posto, najviše u više od 25 godina. U Njemačkoj, tradicionalno poznatoj po fiskalnoj disciplini, 30-godišnji prinosi premašili su tri posto, na krilima planova za povećano zaduživanje.
OECD procjenjuje da će visoko razvijene zemlje ove godine izdati rekordnih 17 bilijuna dolara novog duga, znatno više nego prije samo dvije godine. Istodobno, središnje banke pokušavaju normalizirati monetarnu politiku nakon godina kvantitativnog popuštanja. No, prodaja obveznica dodatno pritišće prinose i otežava državama refinanciranje.
Tržišni analitičari sve češće govore o “fiskalnom porobljavanju” monetarne politike. Terminski ugovori u SAD-u već ugrađuju očekivanja pet smanjenja kamatnih stopa do kraja sljedeće godine, premda su prognoze Wall Streeta poboljšane, što inače ne bi opravdavalo takav tempo popuštanja.
Erozija povjerenja
Neki upozoravaju da bi države mogle sve više prelaziti s dugoročnog na kratkoročno zaduživanje, no to bi učinilo još ranjivijima na kamatne oscilacije. Veteran ulagač Ray Dalio ide i korak dalje, upozoravajući na mogućnost spirale duga, u kojoj rastuće kamate prisiljavaju vlade na novo zaduživanje, dok centralne banke u krajnjem slučaju ponovno kreću u tiskanje novca i otkup obveznica. Posljedica bi mogla biti erozija povjerenja u glavne svjetske valute i daljnji rast cijene zlata, koje je već dosegnulo rekordne razine.
Središnje banke imaju nezahvalan izbor: slijediti mandate stabilnosti cijena i riskirati političke udare ili popustiti pritiscima i dugoročno potkopati svoju vjerodostojnost. U oba slučaja globalna financijska stabilnost ulazi u razdoblje povećane nesigurnosti.
