U šest sati ujutro, dok se prvi zraci sunca probijaju iza brda i tek počinju grijati kamen i more, u Stonu već vlada užurbana atmosfera. Na najvećoj vrijednosti ovoga kraja – stoljetnoj solani – započela je berba soli.
Slika je gotovo ista kakva je bila i prije nekoliko stotina godina: muškarci u bijelim majicama i kapama ulaze u bazene i lopatama skupljaju sol, potom je prenose u stare drvene vagone. Težak, ali ritmičan rad, popraćen osmijesima i zajedništvom, vraća u život duh vremena kada je sol bila “bijelo zlato” i čuvala bogatstvo Dubrovačke Republike.
Solana koja živi povijest
Stonska solana nije samo radilište, nego i spomenik ljudskoj upornosti i vještini. Smatra se najstarijom aktivnom solanom u Europi, a neki povjesničari navode i u svijetu. Spominje se još u rimsko doba, a od 1333. godine, kada je Ston postao dijelom Dubrovačke Republike, solana postaje ključna strateška točka. Zidine koje i danas dominiraju Stonom sagrađene su upravo radi zaštite ovog dragocjenog resursa.
U solani se nalazi 58 bazena, raspoređenih u pet skupina. Svaka skupina označava jednu fazu isparavanja i kristalizacije, a proces traje od jednog do dva mjeseca, ovisno o vremenskim prilikama. Ljeti, kad sunce najjače prži, bazeni se pretvaraju u blještave bijele površine, a solari danonoćno rade kako bi prikupili što više uroda.
Ručni rad – tradicija koja traje
Ono što Stonsku solanu čini jedinstvenom jest činjenica da se sol i danas bere isključivo ručno. Nema strojeva ni modernih tehnologija – samo ljudi, lopate, drvene vagone i mnogo upornosti. Upravo ta tradicija privlači brojne posjetitelje iz cijelog svijeta, koji nerijetko i sami požele stati u bazen i osjetiti težinu ovog posla.
– Ovdje se sve radi kao i prije nekoliko stoljeća. Svaka lopata soli nosi u sebi povijest, a svaka sezona nova je priča – kažu solari, ponosni na očuvanje tradicije.
Bijelo zlato koje je čuvalo Dubrovnik
U srednjem vijeku sol iz Stona bila je strateški proizvod. Dubrovačka Republika bogatila se upravo na njoj, a trgovina solju donosila je moć i utjecaj. Danas, iako sol više nije valuta moći, stonska sol i dalje nosi istu simboliku – čistoću, vrijednost i vezu prošlosti i sadašnjosti.
Berba soli nije samo posao, nego i događaj koji okuplja zajednicu. Lokalci, volonteri, pa i turisti sudjeluju u radu, a u večernjim satima solana postaje pozornica za druženje, glazbu i slavlje uspješnog početka sezone.
Stonska solana tako i ove godine potvrđuje da je više od radnog prostora – ona je živi muzej, podsjetnik na povijest i tradiciju te mjesto gdje se bijelo zlato još uvijek vadi ljudskim rukama, baš kao i prije sedam stoljeća.
Uživajte u prelijepim fotografijama Leonarda Della Vege.

Moja reakcija na članak je…
