Službeno, usvajanjem novog Statuta Dinamo je u utorak učinio veliki iskorak u pravcu demokratizacije kluba koju su navijači godinama zazivali (u trenutku pisanja ovih redaka “plave” je poharala članska epidemija, već su na rubu od 57 tisuća registriranih članova). Manje službeno, manevar je briljantno režirana operacija Zvonimira Bobana, kojom je za četiri mjeseca iz ilegale uskočio u ispražnjeno maksimirsko prijestolje, osiguravši sebi najmanje pet godina predsjedničkog mandata, uz praktično faraonske ovlasti.
Od sredine travnja, kada je pred RTL-ovom kamerom rekao “sve mi je počelo u plavom”, nakon čega je preuzeo Upravu kluba, do sredine kolovoza, kada je izgurao novi klupski ustav kao pretpostavku za izvanredne izbore, Zvonimir Boban stupao je Maksimirom koracima od sedam milja. Karizmom je odmah pomeo društvo koje je s listom “Dinamovo proljeće” osvojilo vlast na izborima u ožujku 2024. godine, ali je u međuvremenu potrošilo Velimira Zajeca kao frontmena narodske priče i vapilo je za novim prepoznatljivim liderom.
Zauzdavši lako urede, Boban se u sljedećem prizoru spustio do svlačionice, pokazavši neviđenu hrabrost kada je do temelja raskopao lanjski roster, bez suvišne diplomacije razišao se sa “senatorima”, pa za samo nekoliko tjedana skrojio potpuno novu momčad. Kako je to učinio? Očito znalački, čim je Dinamo u novu kampanju SHNL-a utrčao s tri vezane pobjede uz gol-razliku 7:0.
Furiozan start izazvao je plimu optimizma među navijačima, a val su prikladno zajahali dječaci iz omladinske škole, isporučivši titulu osvajača Ramljakova memorijala u nikad jačoj konkurenciji Manchester Uniteda, Juventusa i drugih europskih velikana. Ako je dotad pomišljala na organizirani otpor uvođenju novog Statuta, grupa ražalovanih skupštinara okupljenih oko bivšeg predsjednika Mirka Barišića i njegova pobočnika Nikole Hanžela počela se kolebati.
Temeljit i minuciozan kakav jest, Boban niti na ovom polju borbu nije prepuštao slučaju. Saznavši da se oporba prije kakvih mjesec dana na Hanželov poziv okupila u Karlovcu, gdje je na sastanku licitirala mogućnošću formiranja bloka od 20-ak ruku, Boban je stupio u kontakt s vlasnikom Lana Grupe i u tišini pacificirao teren. Premda su Skupštinu u utorak zaobišla sedmorica nezadovoljnih zastupnika, na stadionu se okupio više nego dovoljan broj onih koji su podignuli zelene kartone za izglasavanje novog Statuta. Taj dokument razrađuje proceduru izbora i način formiranja tijela vlasti, a osim toga, odredbom da jedan predsjednik ima pravo na samo dva petogodišnja mandata, Statut sprečava da sljedeći gazda preraste u gubernatora na tragu Zdravka Mamića.
Od prvog dana u klubu Boban je tražio izbornu legitimaciju i zato izbore za novu Skupštinu i predsjednika treba očekivati već tijekom sljedeća dva ili tri tjedna. Kao što je bilo najavljeno krajem prošle sezone, Velimir Zajec će prepustiti štafetu mlađem i odlučnijem nasljedniku. Opus koji uključuje pehare iz igračkih dana, velike trenerske pobjede u Ligi prvaka i kapitalne direktorske uspjehe u borbi za povratak imena i demokracije, Zajec će zaokružiti kao počasni predsjednik, ali s minimalnim uplivom u operativu.
Tamo će nekakav utjecaj zadržati novi Nadzorni odbor od devet članova – koji nastaje fuzijom dosadašnjeg Izvršnog i Nadzornog odbora – ali ne bismo precjenjivali snagu tog tijela. Zvonimir Boban danas tako čvrsto drži kormilo da će i izvanredni izbori prerasti u formalnost. Na obzoru se, naime, u ovom trenutku ne nazire niti jedna izazivačka lista. Što to u praksi znači? To da će u budućem “skraćenom” plavom parlamentu od 50 članova, pored 45 “proljećara” oporbu fingirati petorica zaslužnih igrača ili dužnosnika kluba, kako predviđa slovo novog Statuta.
Zlobnik u meni, dakako, ovo će dočekati kao dokaz rađanja novog jednoumlja, ali s druge strane, prosječan dinamovac borbu za slobodne izbore nikada i nije predstavljao kao borbu za školicu demokracije koja bi uključivala donošenje odluka referendumom. Dinamo treba snažan personality na čelu, a teško se sjetiti jačeg od Zvonimira Bobana, koji je nogomet upoznao iz svakog zamislivog rakursa, obnašajući visoke dužnosti u Milanu, Fifi i Uefi.
Ako će u doglednoj budućnosti dobiti formalnu oporbu u Maksimiru, ona će se okupiti oko platforme financiranja pogona koji sada već uredno godišnje guta više od 60 milijuna eura. Boban i suradnici u utorak su ponudili javnosti “apaurin” u vidu financijskog izvještaja za prvih šest mjeseci 2025. godine – tamo se Dinamo hvali viškom od tri milijuna eura u blagajni – ali financijske perspektive bez godišnje ulaznice za Ligu prvaka ostaju maglovite.
Kako doznajemo, klub se pohvalio knjigovodstvenim plusom, jer je kroz tablice proveo kompletan prihod od transfera Petra Sučića, ali “cash flow” nije bajan. Rashodi “plavih” u prvih šest mjeseci su narasli 40-ak posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine, a novi zaposlenici su na ulazu nagrađivani bogatim apanažama, pa se tako u maksimirskim krugovima govori o 30 tisuća eura mjesečne plaće za šefa škole Alberta Capellasa te 10 tisuća eura mjesečno za kondicijskog trenera Vlatka Vučetića.
Ako je ovog ljeta prolazio test otpornosti u svlačionici i na terenu, mijenjajući krvnu sliku momčadi, dogodine Bobana čeka još zahtjevnija borba. Dinamo mašta o novom kampu na Borongaju, ali realnost je početak rušenja Maksimira i selidba među podstanare. Demokracija je stigla, ali tranzicija je tek pred vratima…
