Srbija je zemlja u kojoj se ključni lomovi povijesti uvijek događaju na ulici. Slobodan Milošević, simbol ratova i raspada Jugoslavije, pao je u Petooktobarskoj revoluciji 2000. godine kada je narod izašao na beogradske ulice i srušio njegov režim.
Zoran Đinđić, premijer koji je pokušao Srbiju usmjeriti prema Zapadu, ubijen je tri godine kasnije, u ožujku 2003, metkom mafije povezane s dubokom državom. Jednog je srušila volja naroda, drugog su uklonili oni kojima je smetao put reformi i raskida s kriminalnim nasljeđem.
Dvadeset godina kasnije Srbija je opet u svojevrsnom začaranom krugu. Aleksandar Vučić, bivši ministar propagande iz Miloševićeva vremena, vlada gotovo apsolutno, a politička scena svedena je na privid demokracije.
Kontrola, strah i nasilje
Dok izvana održava odnose s Bruxellesom, Washingtonom i Moskvom, unutar zemlje oslanja se na aparat kontrole, straha i u zadnje vrijeme i nasilja. Ulica je protiv njega već gotovo godinu dana, od nesretnog pada nadstrešnice u Novom Sadu.
Vučić i njemu blizak propagandistički aparat u svojim ludostima idu toliko daleko pa čak i tvrde kako je ta nadstrešnica pala kao dio šire zavjere protiv Srba i Vučića a ne iz pukog kriminala. Sve je Vučić poklopio, od represivnog aparata, gotovo svih medija, akademske zajednice… Pa se malo po malo počelo otimati kontroli.
Prosvjedi su preživjeli ljeto, a to znači samo jedno, čeka nas dodatni kaos i napetosti, a ishod, iako predvidiv, teško je sasvim precizirati. Vučić je najavio oštar odgovor protiv prosvjednika, a to bi moglo biti izvanredno stanje. Međutim, što ako ono ne bude moguće provesti na terenu?
Prosvjedi se masovno održavaju u brojnim gradovima i samo je pitanje dana kada će šef policije u, primjerice, Kikindi, odbiti poslušnost ministru. Također, tu je i pitanje vojske odnosno vojne policije i unutarnjeg neslaganja, a ako, primjerice, vozač tenka vidi koliko ga u plaći ‘dere’ primjerice, pripadnik Kobri, pitanje je do kada će biti poslušan režimu.
Mišljenje o ovom smo zatražili od Milana Sitarskog, jednog od ponajboljih politologa u ovom dijelu Europe, člana Stručnog tima Instituta za društveno-politička istraživanja iz Mostara i rođenog Beograđanina koji zadnjih nekoliko godina živi i radi u Mostaru i Hercegovini.
Nemogućnost dogovora
On smatra da je gotovo nemoguće postići dogovor. “Situacija u Srbiji nije bila ovako zategnuta i zapaljiva još od pada Slobodana Miloševića prije četvrt stoljeća, pa čak ni u vrijeme ubojstva premijera Đinđića nije bila ovako dramatična. Čini se da je nasilje otišlo tako daleko da se ne može postići nikakav dogovor, pa čak ni organizirani kontakt vlasti i prosvjednika bez procesuiranja vinovnika nasilnih akata”, govori nam Sitarski.
Domaća tijela bi to teško mogla provesti, smatra on. “Imajući u vidu stanje institucija u Srbiji i vrlo nisko povjerenje javnosti, posebice prosvjednika i oporbe u njih, teško je povjerovati da bi to procesuiranje mogla učinkovito i kredibilno provesti neka domaća tijela”, rekao je.
Sitarski zaziva i neovisnu istragu o kršenju zakona. “Obzirom da je ta zemlja kandidat za članstvo u Europskoj uniji, ali i članica Vijeća Europe i OESS-a, među tim instancama bi trebalo tražiti tijelo koje bi moglo provesti neovisnu istragu o kršenjima zakona i ugrozama prava svih sudionika sadašnjih događaja. Bez takve istrage čije bi rezultate prihvatili svi relevantni u zemlji, kao i kasnijeg dogovora o uvjetima pod kojima će se održati naredni izbori, jako je teško očekivati smirivanje situacije i prekid nasilja, pa čak i predvidjeti dalji razvoj događaja”, kazao je.
Ni njegov zaključak u izjavi za Dnevno.hr nije osobito optimističan. “Može se samo naslutiti da će bez takvih dogovora nasilje samo eskalirati s nepredvidivim posljedicama po Srbiju, a posredno i po njeno okruženje”.
Vučiću se treba priznati, prije ove eskalacije i nereda koji su se oteli kontroli unatoč snazi njegovog režima, da je vješt propagandist i manipulator. Međutim, i on sam kao da zna da ne spada u onaj kalibar lidera radi kojeg je netko spreman pucati i nositi oružje kako bi ga branio. Što sa Đinđićem i Miloševićem nije bio slučaj.
U Srbiji žestoki prosvjedi: Bačeni topovski udari, policija potiskuje prosvjednike
