Početak Hajdukove sezone je, unatoč perfektnom startu u SHNL-u, negativno obilježen ispadanjem iz Europe i ne treba bježati od činjenice da su se Bijeli opet osramotili na Starom kontinentu. Ritam četvrtak – nedjelja trajao je kraće no što se očekivalo, a Gonzalo Garcia je nakon toga “poentirao” kazavši da bi njegova ekipa ionako teško izdržavala taj ritam.
Naravno, to su tek nekakve riječi vlastite utjehe nakon ozbiljnog posrtaja. No, u svakom negativnom događaju uvijek se može naći i zrno pozitive.
Ako Garcia već smatra da nije imao kadar za igru na dva fronta, onda će barem sada imati vremena za famoznu standardizaciju ekipe koja je možda i ključni preduvjet za dugoročnu uspješnost. Do sada je Urugvajac uspješno izvršavao rotacije u prvenstvu, ali isto je tako uoči jednog četvrtka kazao da su neki igrači već preopterećeni.
Isto tako, bilo je govora i o tome kako se Hajduk u međuvremenu tek regenerirao, nije bilo prostora za ozbiljan momčadski trening. Nije sada više ni važno što je Garcia u Albaniji napravio ključnu pogrešku. Propustio je ranije zamijeniti Bambu, a iz aviona je bilo vidljivo da ta utakmica po njega neće završiti dobro.
No, što je tu je. Bijelima ostaje prvenstvo i sanjanje novog sna. Dakle, Hajdukovci će od sada imati jednu utakmicu tjedno, a taj ritam nudi prostor svemu onome čega do sada nije bilo. Može se početi ozbiljnije trenirati i brže upijati Urugvajčeve ideje igre koje su dobre i pale su, generalno, na plodno tlo. Ako je do sada bilo rotacija, ipak je za očekivati da će ih u budućnosti biti nešto manje.
To ne mijenja činjenicu da će i dalje za svakog igrača biti prostora. Ako ništa, stvorit će se kroz neizbježne kartone i ozljede kojih u sportu uvijek ima. No, igrajući samo prvenstvo, Garcia će kroz trening i utakmice brzo vidjeti na koga može ozbiljno računati, a na koga ne.
Obrisi nositelja među linijama već se naziru. Na golu je za sada siguran Ivica Ivušić za kojeg trener kaže da će nadoći, a kao najveću kvalitetu kod svog vratara za sada ističe mentalitet koji je potreban za igrati u Hajduku. Desno je, sada se već može kazati, nedodirljiv Fran Karačić koji je već gotovo isplatio 200.000 eura koliko je koštao, a nasuprot njega nametnuo se pod Garciom sjajni Šimun Hrgović koji bi brzo mogao u bilježnice velikana, ako već tamo i nije. Bekovi i vratar su, dakle, riješeni.
Najveći je, pak, upitnik na stoperskim pozicijama. Tu bi dugoročno gledano prvi izbor mogao biti Ron Raci, barem ako je suditi po riječima Gonzala Garcie, a kazao je nakon Belupa da ćemo u liku i djelu Kosovara uskoro gledati klasnog stopera. Zvonimir Šarlija je za sada siguran, ali jasno je da mu ne leži ova Garcijina igra izgradnje, odnosno u njoj se ne osjeća ugodno. Nešto bolje se tu snalazi Branimir Mlačić koji čak djeluje i sigurnije od starijeg kolege, ali on je još dijete čiju minutažu će trebati pažljivo dozirati.
Rekao je Urugvajac da su Mlačića neplanirano “bacili među lavove” uslijed nedostatka rješenja. Tu se traži još jedan igrač. Cilja se na Edgara Gonzáleza, Španjolca koji je vruća želja Bijelih, a u međuvremenu je počeo po društvenim mrežama bacati znakove skorog razlaza s Almeríom, što bi ga dodatno približilo Poljudu ako on to želi. Garciji se sviđa i Dario Marešić, ali on je u ovom trenutku daleko od Poljuda pod opisom da je preskup.
U veznom redu je istovremeno najveća gužva i nesrazmjer. Pajaziti, Kalik, Krovinović, Skoko, Pukštas i Benrahou su svi redom “osmice”, a “šestice” po Garcijinom guštu u klubu nema. On na Žapera i Capana ne računa, a Vučević mu traži igrača po ukusu što je težak posao obzirom na to da Hajduk novca nema, a kvalitetu treba nekad i platiti.
Trenutni Urugvajčev odabir čine Krovinović, Pajaziti i Kalik. Taj trojac je trenutačno ispred ostatka, a vrlo vjerojatno će tako i ostati. To je područje terena na kojem je potrebno i najveće provjetravanje, a dvojica igrača iz te konkurencije, u liku Sigura i Pukštasa, žele otići, više se ne vide na Poljudu.
Garcia vapi za “šesticom”, a kad ona i dođe, logičan slijed događaja bio bi da odmah zauzme mjesto u prvih 11 pa da se Pajaziti i Krovinović, rekao bi Slaven Bilić, gurnu deset metara naprijed, gdje se generalno bolje osjećaju i mogu više dati.
Pojačanja na krilu, pak, ne treba očekivati. Sanyang, Šego, Brajković, Durdov i Rebić čine čak i previše opcija za samo prvenstvo. Tu je ispred svih trenutačno sjajni Gambijac od milja zvani Bamba, čiji će pozitivan trenutak Garcia koristiti koliko god može. Naredni trio igrača je žargonskim rječnikom “u deset deka”, a Rebić bi, kad se dodatno spremi, trebao biti član udarne postave i činiti ozbiljnu razliku.
U vrhu napada je, unatoč tome što je jednu utakmicu bio na klupi, sigurna i jedina opcija Marko Livaja, od kojeg Garcia očekuje top-sezonu. Igrat će on, vjerojatno već na Pampasu. To što ga je jednu utakmicu Urugvajac malo ohladio nije strašno, a druga je stvar što je hajdučki puk godinama navikao da se bez kapetana ne može pa je sada to nekakav šok. Igrač s brojem 10 igrat će vjerojatno u 90 posto utakmica i to nije sporno.
Ovako nekako izgleda trenutačni kadar Bijelih, a Garciji će jedna utakmica tjedno dobro doći da standardizira i ovih par linija u kojima je trenutačno gužva. Njegov sustav odgovara velikoj većini igrača, a kontinuitet igranja onih najboljih dugoročno će donijeti još bolji rezultat od trenutačnog. Jednostavno, mora. To u nogometu ide jedno s drugim.
