‘Kad se radi, nešto će se i napravit’. Najgore je kad se ništa ne radi…’ – jedna je od interesantnijih misli koje smo čuli od inženjera na gradilištu tunela Kozjak, tunela koji je evo debelo prošao polovicu duljine u iskopima! A nekih dvjestotinjak metara je praktički gotov, ide još samo sloj asfalta. Za ovu prigodu, naš posjet jelte, domaćini su nam bili ekipa inženjera iz China Road and Bridge Corporation (da, da, ona ista mega državna firma, kineska, koja je u tek nešto više od dvije godine ‘složila’ Pelješki most), ali i predsjednik uprave Hrvatskih cesta Ivica Budimir.
Čovjek je prekinuo godišnji odmor da nas provede kroz tunel, a vidi se odmah i da je cijeli radni vijek (u privatnim firmama mahom) proveo u građevini, dapače cestogradnji. Zna sve faze radova, za što služi svaka od ‘mali milijun’ cijevi, oplate, strojevi,…
Kad smo već kod toga, da pojasnimo čitateljima neke od elemenata na fotografijama: velika ‘cijev’ koja prolazi sve do ‘čela’ tunela je odvodnju prašine s mjesta iskopa tako da je u tunelu zrak izuzetno dobar. Manje cijevi vode do ‘oplata’ koje se pune betonom, prvo od dna, a na metalnim oplatama su ‘prozorčići’ koji služe da bi se utvrdio nivo betona…
“Radovi završeni do Nove godine”
Na ulazu u tunel postoje i male rampe poput onih u podzemnim željeznicama. Nisu za posjetitelje, nas je ipak kontrolirano malo, nego za radnike: tako je ulaz (i izlaz) svakog zaposlenika evidentiran, ne može se nitko zagubiti.
-Ide po očekivanom tempu radovi na pristupnim prometnicama od autoceste A1 do samog tunela, tu imamo izvođača Euroasfalt koji izvodi radove pristupa i samog podvožnjaka ispod autoceste. Ti radovi će biti otprilike do Nove godine završeni.
Ugovor za radove na tunelu imamo s kineskom tvrtkom CRBC, oni su radili i Pelješki most. Ugovor za tunel i ceste i s južne strane, prije spajanja u Kaštel Kambelovcu na D8.
Kliknite za pregled
Radovi su podijeljeni u dvije faze, prvi dio je sami tunel duljine 2,500 metara i trenutno je probijena glavna cijev i servisna cijev, oko 1,300 jedna i 1,500 metara druga cijev. Već se krenulo s betoniranjem obloga, ušli su već oko 200 metara s betonskom oblogom u tunel. Praktički tunel ide dobro, više od pola tunela je probijeno. S južne strane se dalje nastavljaju radovi po planiranoj dinamici: za jedno mjesec-dva će se početi radovi na tunelu s kaštelanske strane, prvo predusjek pa onda jedno 300-400 metara cijevi, obzirom da je kvaliteta materijala nešto lošija s te strane.
Dok se taj dio gradilišta otvori, mi se nadamo da ćemo riješiti imovinsko-pravne odnose i građevinsku dozvolu za samu cestu po južnim padinama Kozjaka koja ide do Kaštel Kambelovca. Tako bi započeli radove na cesti, jer je ukupan rok za završetak ovog gradilišta tri godine. Počeli smo prošle godine negdje u ljeto, znači do kraja 2027. godine se očekuje završetak svih radova, imali bi spoj A1-D8.
E sad, što se tiče zadnjih 600 metara u naredna dva-tri mjeseca očekujemo raspisivanje natječaja za izradu čvora spoja na Magistralu D8 i time bi zaokružili ovu priču: 7,9 kilometara ukupne duljine od A1 do D8. Ukupna vrijednost svih ovih dionica i radova je 120 milijuna eura. – dio makroslike ovog konkretnog projekta na cestovnoj infrastrukturi odmah nam izlaže šef HC-a.
Još kilometar glavne cijevi
U tunelu smo nakratko izgubili kontakt s prvim čovjekom HC-a, ali zato imamo priliku ‘proćakulati’ s glavnim inženjerom gradilišta ispred CRBC-a Aleksandrom Jankovićem.
-S jedne i druge strane su energetski kanali postavljeni, šuplji rubnjaci dolaze naknadno, napravi se drenaža, zatvoreni sustav odvodnje, zatim središnja odvodnja, iza toga asfalt i signalizacija u tunelu i ventilatori koji imaju mjerna mjesta (mjeri se zagađenost zraka ) i prisilno se pale u tunelu svako 500 metara, to je tzv. prisilna ventilacija…
Radi se i servisna cijev sa strane koja je svako 200 metara spojena s glavnom cijevi tunela te u slučaju nekog ekscesa može poslužiti kao pomoćni prolaz za propustiti promet.
Na ovom početnom dijelu je obloga izvedena, ostaju rubnjaci i poklopci, cijev od odvodnje i asfalt. Pješačke staze i kolnička konstrukcija je naš posao, oprema je nešto drugo. Ove tunelske niše ostavljene su za elektro opremu i ove druge su hidrantske… – pojašnjava redom glavni inženjer gradilišta.
-Ostaje nam iskopati još oko kilometar glavne cijevi.
Ova velika cijev sa zrakom koja ide do čela tunela, služi da kad se minira i kopa ventilatori izvlače prašinu i nečistoće koje kroz ovo idu vani.
Ove konstrukcije su za postavljanje izolacije prva, hermetičke 100 posto, pa armatura a zatim ide skela i cijela konstrukcija, kalup u koji se ulijeva beton.
A južne strane kopat ćemo nekih 400 metara, a kako je stijena nešto lošija, IV kategorije i s obzirom na položenost slojeva, radit ćemo specijalnu metodu bušenja tzv. ‘kišobran’, to je nova austrijska metoda, gdje se prije proboja buše sidra i injektiraju… – opisuje nam, ne bez doze ponosa, sve detalje ovog golemog inženjerskog i strojnog pothvata šef Janković.
Kinezima u Hrvatskoj – odlično
Da Kinezi svemu pristupaju sustavno svjedoče i velike pregrade na ulazu u gradilište, pregrade koje odvajaju drobljeni kamen ovisno o dimenzijama, od 36 mm naniže, i dimenzije su jasno označene.
Dok smo razgovarali s Jankovićem, sa zanimanjem nas je slušao jedan od kineskih zaposlenika. I ne bez razloga, čovjek je šef kineskih inženjera, zapravo bi on bio šef cijelog gradilišta da naše zakonodavstvo to dozvoljava. Ali dobro, kako nam je tehničkih stvari bilo sasvim dovoljno za ovaj mjesec, simpatičnog Kineza smo krenuli ispitivati o ovim prizemnijim stvarima, znate, spiza, sunce, društvo…
I nije razočarao.
-Ovdje sam sedam godina, od posla s mostom Pelješac. Išla je firma na natječaje za nove poslove, imali smo sreće i dobili ovaj posao. Dobro napredujemo.
Okolina, ljudi, sve je dobro. Prijavljujemo se i na druge poslove, ovdje u Hrvatskoj je odlično! Odlična je hrana, puno bolja nego u UK-u. Riba, meso, ‘I like sve!’… – na ajmo reć solidnom engleskom, sve sa smiješkom, govori nam inženjer Zhang Bei.
Domeće šef Janković kako Zhang svaka dva tjedna pripremi ručak za inženjere, ali kineski ručak. I to ne iz restorana, nego po principu ‘kako su mame radile’. I odlična im je hrana. – konstatira Janković.
-We share everything, we are friends here. But no wife… – na koncu je odličnom ‘batudom’ finiširao Zhang. Vidimo, privikava se čovjek i naš humor nakon što mu je ‘sjela spiza’!
Moja reakcija na članak je…
