Običan petak, krećeš na posao zadnji radni dan u tjednu, poletno izađeš kroz kućna vrata – kad ono, srce ti stane od strahote! Mosor izgleda kako nikad nije, a vjerojatno nikad više i neće izgledati, ne poigra li se priroda ponovno: kao da je eruptirao vulkan za koji nismo ni znali da postoji, ili kao da je – daleko bilo! – netko na nas bacio atomsku bombu.
Kad ono, umjesto strahote, divota: igraju se oblaci! Neka, opraštam im, iako im je igra jutros bila opasna za slaba srca.
