Vole Splićani „ostavljati” svoj trag, pečat u vremenu u kojem žive, no, nažalost, sve je više onih koji nemaju baš inspiraciju za neko dobro djelo, društvenu aktivnost, angažiranost…
Lakše je naime, uzeti kist, flomaster, boju i šarati po tuđem vlasništvu… Nizom „škrabotina” uništavati fasade zgrada i kuća, bez obzira o čijem se vlasništvu radi.
I ne pričamo ovdje o muralima, planskim umjetničkim oslikavanjem zidova te pročelja, već pričamo o devastaciji gradskih fasada na kojima često tek vidimo iscrtane riječi, slova i brojke, bez mnogo značenje ikome, osim samom autoru/ima.
Splitska grafiterska scena, gdje se umjetnici itekako prepoznaju i cijene, nažalost sve više nestaje pod najezdom ovih samoprozvanih umjetnika, bolje reći „škrabala” koji svjesno uništavaju tuđu imovinu.
Najnoviji primjer je u ulici Hrvatske mornarice, gdje je na „friško” pituranom zidu osvanula poruka znakovitog značenja – “Pusti me nisam lud” na ulazu u ordinaciju Zdravstvene ustanove medicine rada dr. Wagner koja obavlja psihološka testiranja za buduće radnike.
Nema tu ni znakova interpunkcije, no poruka je jasna i upućena ciljano doktorima koji testiraju djelatnike prije njihovog uključivanja na tržište rada. Biste li vi potvrdili prolaznost u psiho-testu nekome tko je ovu poruku napisao?
