Nisam mogla narušavati nepovredivost njegova (Thompsonova) doma kad tuđi krov nije njegova imovina. U optužnici se nigdje ne spominje da sam radila svoj posao, izjednačena sam kao obični građanin – kaže Danka Derifaj. Ta kratka rečenica pravno je i jezično nepismena, i pogrešna na toliko razina da je to nemoguće opisati. Kakve veze imaju dom i imovina?!? I po čemu je novinar pred zakonom “jednakiji” od običnog građanina?! Za domaću zadaću, sve vi vrsne pravnice i stručnjaci koji sad klepećete o tome je li Marko vlasnik terase ili nije, naučite razliku između zakonske definicije doma i imovine. Ili, točnije, nemojte se praviti da je ne znate. To je li predmetna terasa dio Markova doma i podliježe li pod ustavnu definiciju “nepovredivost doma” nema apsolutno nikakve veze s vlasništvom. Nimalo, ni najmanje. To su različite pravne kategorije, i to je li Marko vlasnik stana i terase nema nikakve veze s pravom Danke Derifaj, policije ili bilo koga drugog da mu upada na terasu koja je dio tog doma. Čak ni kad bi “sporni” krov bio neosporno vlasništvo Danke Derifaj!
Upad na terasu kazneno je djelo ako u stanu čiji je terasa dio živi netko drugi, neovisno o vlasništvu. U presudi ESLJP-a u slučaju Orlić protiv Hrvatske (2024.) jasno stoji: “Dom nije ograničen na prostorije koje su u zakonitom posjedu i koje su zakonito nastanjene” (riječ je o slučaju oficira JNA). Dakle, cijela javna rasprava o tome, koja se svodi na priču je li terasa Markova ili “pripada selu”, je li tužba sustanara protiv Thompsona pravno utemeljena ili nije, posve je bespredmetna za slučaj. Pravna dilema tu jednostavno ne postoji. Stoga je i gotovo sve što je o tome napisano, a uglavnom se svodi na prepucavanja o tome je li Marko vlasnik terase i imaju li novinari pravo upadati na terase tuđih domova ako postoji imovinski spor, namjerno bacanje medijske magle na slučaj, a ne rasvjetljavanje slučaja.
Ustavom propisano pravo na nepovredivost doma, kao jedno od temeljnih ljudskih prava i sloboda, prema praksama Ustavnog suda RH i Europskog suda za ljudska prava, navodi da dom čine sve prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu povezanost bez obzira nastanjuje li ih zakonito ili ne. Tako je to definirano u članku 8. stavak 2. konvencije o zaštiti ljudskih prava. Ako vi sebi uredite dom u pećini, nitko vam nema pravo ulaziti u pećinu nepozvan i bez sudskog naloga. Ne, ni policija. Najmanje novinari “na zadatku”. Susjed Štef me tuži da sam mu ogradio dio grunta pa biste vi malo snimali? Imate zvonce pa me pitajte smijete li ući. Ili probajte preko ograde pa pregovarajte sa psom. Pokažite mu novinarsku iskaznicu, ali moram vam reći da pas, iako je jako pametan, ne zna čitati. Da ne bi bilo i napisa “Holjevac Štefu oteo grunt”, nemam susjeda Štefa, samo ilustriram. Uostalom, što bi Danka i HND rekli da Bujanec provali u dvorište Kekinovih u Istri, snimi bazen i kaže ljudima: “Evo gledajte ovaj luksuz u kojem žive, a stekli su to bespravno.” I onda na sudu kaže: “Pa to je od javnog interesa!” Je, ali se ne smije ulaziti u ograđene prostore “u javnom interesu”. Ni u Thompsonove ni u Kekinove. A za razliku od Thompsona, koji je svaki svoj kvadrat – uključujući i “spornu” terasu – kupio i platio po tržišnoj cijeni, kod Kekinovih postoji optužnica za davanje mita za kupnju općinskog zemljišta u bescjenje.
Smijete li ući u tuđe dvorište?
Mislite da pretjerujem kad kažem da bi kaznenog djela bilo i da je to terasa u vlasništvu Danke Derifaj? Lani je portal Index objavio tekst o vlasnicima stanova iz kojih se podstanari koji nisu plaćali režije ni stanarinu nisu htjeli iseliti, a još bi i uništili stan. Nekoliko njih osuđeno je na zatvorske kazne jer su pokušali ući u vlastiti stan i istjerati one koji su ih ilegalno zaposjeli, poput 70-godišnjaka iz Matulja koji je osuđen na osam mjeseci zatvora jer je prijetio podstanaru koji mu od 2021. godine živi u stanu i odbija plaćati stanarinu i režije. Toliko o pitanju postavljenom šefu DORH-a Turudiću na presici je li DORH ikad ikoga optužio za ulazak u tuđe dvorište. Jest, i za ulazak u vlastito! Ne jednom! Kao drugo, “izjednačeni ste kao obični građanin”? Prvo, kaže se “izjednačena sam s običnim građaninom”. Inače nisam “grammar nazi”, ali kad je riječ o kolegama, jesam.
Pismenost je u biti novinarskog posla. Pismenost i široko opće znanje, uključujući upućenost u stvari poput prava i zakona. Ne, nismo pravnici, ali trebali bismo znati osnove. A što ne znamo, trebamo provjeriti. Ako novinar ne zna više od prosječnog građanina o stvarima o kojima piše, koja je poanta posla? A ako se namjerno svi kolektivno prave mutavi u vezi sa stvarima koje se izguglaju za nekoliko minuta, to je još gore. Kad Danka ne bi bila “izjednačena kao obični građanin”, to bi za nju bilo puno gore. Članak 141. kaznenog zakona kaže: “Tko neovlašteno prodre u tuđi dom (…) ili zatvoreni ili ograđeni prostor koji pripada tom domu ili poslovni prostor ili se na zahtjev ovlaštene osobe otuda ne udalji, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
Ako kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini službena osoba u obavljanju službe ili javne ovlasti, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.”
Primijetiti treba, kao prvo, da se nigdje u zakonu ne spominje “vlasništvo” nego “ograđeni prostor koji pripada domu”, što Thompsonova terasa svakako jest. I kao drugo, kad bi Danku zakon tretirao kao “službenu osobu”, a ne “običnog građanina”, onda kazna ne bi bila jedna, nego tri godine zatvora. Ja na njezinu mjestu ipak ne bih inzistirao na tome da sam ondje bio u svojstvu neke “službene osobe”, ma kako sama ideja da bi novinar mogao biti službena osoba bila nakaradna. Ali upravo to da je kazna za policajca koji bi nekamo ušao neovlašteno stroža nego za običnog građanina, dok HND i Danka pričaju da bi kao osobe na novinarskom zadatku smjele ulaziti kamo im se prohtije, govori o ogromnom raskolu između načina na koji zakon gleda na stvari i načina na koji oni gledaju na stvari. Ostatak je to komunističkog mentaliteta za koji je normalno da režimski novinar, policajac, ili partijski sekretar smiju ulaziti kamo ih volja, a pravna država ne postoji. Je li Thompson vlasnik terase provjerava se uvidom u katastar, gruntovnicu, kupoprodajni ugovor, ne diverzantskom akcijom. Da ne govorim da je tu prekršeno jedno od osnovnih pravila struke, da se provjere argumenti obiju strana kad postoji građanska parnica zbog imovine, a ne preuzima se automatski stav jedne strane, one koja vam se više sviđa.
Derifaj žestoko odgovorila Turudiću i otkrila što će ako Thompson pobijedi: ‘Uopće nemam dileme’
Neobični građani, povlaštena kasta
Vratimo se onom o “običnom građaninu”. Kakav bi građanin novinar trebao biti? Neobičan? Čudnovati kljunaš? Apsolutno prezirem one koji smatraju da zato što su novinari imaju neka prava kakva prosti puk, obična raja, nema. Nemamo. Postoje ljudi koji rade puno važnije poslove od nas, ne umišljajte si da smo mi prvosvećenici istine i ljudskih prava. Oni koji misle da su novinari iznad ostalih ljudi i da imaju pravo “zbog istraživanja” kršiti ne samo zakone nego i ljudska prava, a nepovredivost doma ljudsko je pravo, sramota su za profesiju. Ne postoji apsolutno nikakav zakon po kojem bi novinari bili povlaštena kasta ili svete krave, ni u Hrvatskoj ni igdje, i po kojem bi novinaru bilo dopušteno raditi bilo što što nije dopušteno bilo kojem “običnom građaninu”. Medijske slobode nikad, nigdje i nikako ne podrazumijevaju pravo na kršenje zakona, kamoli ljudskih prava.
Postoje zakoni o zaštiti novinara, oni se odnose na to da novinari smiju nekažnjeno istraživati bilo koga bez straha da će zbog toga biti sudski proganjani ili opstruirani. I naravno da i Danka Derifaj ima pravo istraživati koga želi, pa i Thomspona i spor zbog njegove terase, čak ima i pravo izvrtati činjenice i spinati. I ne, nitko je nema pravo prozivati zato što istražuje Thompsona, iako može s njom polemizirati i imati suprotan stav, ako ga može argumentirati. No ovdje nije riječ o progonu zbog onog što je Danka istraživala ili pisala – nego zbog metode. Osim što je nezakonita i protuustavna, ona je i nemoralna jer su Thompsonova maloljetna djeca u trenutku upada bila u stanu. Kako biste vi reagirali da vam djeca kažu da je netko upao na vaš balkon ili terasu dok vas nije bilo doma i ondje nešto snimao? Da su novinari “Provjerenog” htjeli snimiti terasu, mogli su to legalno učiniti dronom, ima ih za dvjestotinjak eura. Eh, ali onda bi se vidjelo da je Thompsonova terasa posve ista kao i terase na susjedne tri identične zgrade, i niti jedna nije “zajednički prostor zgrade”. I da je projektirana tako da joj se može pristupiti samo iz penthousea. I da ima i bazen, kao i tri druge takve. Vlasništvo nad terasom jasno proizlazi iz vlasičkog udjela Thompsona u zajedničkoj nekretnini.
Ako njegovi plaćeni kvadrati nisu na toj terasi, gdje su onda? Na stubištu? U Japanu? To je li zgrada etažirana nema nikakve veze sa stvarnim vlasništvom! Ako je to trebao biti zajednički prostor zgrade, zašto mu se ne može pristupiti nikako osim preko Markova stana, a ne preko stubišta? Ne, nije to Thompson pregradio, takva je zgrada od prvog nacrta. I smijete li pod izlikom Danke Derifaj – da je hodala po nečijem krovu, a ne nečijoj terasi – upasti u bilo čiji stan i reći da hodate po stropu stana ispod, a ne nečijem stanu? Možda, ako vas sud smatra neuračunljivim. Pozivati se na upis i etažiranje više je nego glupo i smiješno. Ako bi vrijedila logika da nešto što je nečiji krov ne može biti dio nečijeg stana, onda bi doslovno sve terase svih penthousea u svijetu postale nelegalne. I svačiji je strop pod nečijeg stana iznad pa ne možete reći da nije “jer treba osigurati pristup službama za popravke”. Ako vam curi voda iz cijevi u stan ispod, dužni ste, naravno, pustiti majstore, ali vam svejedno nitko ne smije ući nepozvan u stan bez naloga. Ako ih ne pustite – susjedi vas mogu tužiti za štetu, ali vam majstori ne smiju provaliti u stan.
Što je zapravo Danka snimila?
I sad dolazimo do još dva pitanja – što je Danka tražila na Thompsonovoj terasi, i može li se to pokriti neupitnom slobodom novinara da nekoga ili nešto istražuju? Kupoprodajni ugovor ugraviran na pločice? Katastarski izvod izložen nasred terase poput cjenika restorana? Vjerojatno je željela reći “pogledajte u kakvom luksuzu živi Marko Perković dok narod gladuje / kopa po kontejnerima / nema za burek”. To hoće li traumatizirati Markovu djecu, pa nebitno. Mali ustašoidi. Ideja cijele priče zapravo je huškanje i difamacija. Da na toj terasi živi Severina, neki bi se ubili od pisanja o tragediji i emocionalnim patnjama pjevačice kojoj neki mafijaš iz BiH spori dio pošteno plaćenog doma. I rekli bi “pogledajte spektakularno i predivno uređen dom domaće zvijezde…” I bilo bi im smjesta jasno da nema ničeg spornog.
Prikazivanje nekoga u negativnom svjetlu i kao kriminalca i uzurpatora ne na temelju toga što je taj netko učinio – nije učinio baš ništa protuzakonito niti išta ogradio što nije bilo ograđeno kad je stan kupio, ma koliko se neki trudili to tako prikazati – nego zato što ga se poput brojnih drugih “ideološki i moralno nepoćudnih” osoba želi silom prikazati kao kriminalca, a ljude poput Branka Miodraga, svojedobno optuženog da je bio mozak skupine krijumčara kave koji su na tome bespravno zaradili 4,5 milijuna eura i povezanog s kriminalnim miljeom, kao “male ljude”, “borce za pravdu” i “žrtve moćnika” krajnje je tendenciozno. Mali čovjek koji je bio vlasnik teretane, koji ima stan u istoj toj vili gdje živi “moćnik”? Mali čovjek koji ima novca koliko i Thompson, samo što nitko ne zna odakle mu? Thompson je kupio penthouse s terasom, kao tisuće i tisuće njih u Hrvatskoj, unatoč kreativnim tumačenjima da terasa nije njegova jer je dio nje iznad druge katastarske četice. No iz zemljišnih knjiga vidi se da je Thompson vlasnik i čestice na kojoj je njegova kuća i čestice na kojoj je njegova terasa i vrt! Pritom nigdje nije spomenuta bit spora, a to je da je Miodrag izgubio brojne sudske sporove protiv Thompsona pa mu se pokušava osvetiti. No zato smo ne tako davno mogli pročitati naslov: “Thompson na sudu sa susjedima: Traži da mu predaju dijelove svojih stanova!” S druge strane, probajte samo zamisliti naslov “Susjedi na sudu s Thompsonom: Traže da im preda dijelove svog stana!”
Dakle, tu je “struka” presudila prije suda – iako je iz članka razvidno da Thompsonovi susjedi JESU pregradili u svoje stanove dijelove zajedničke nekretnine. Doduše, to uglavnom ide na dušu investitora – u originalnom planu ondje gdje se sada nalaze ilegalno naknadno izgrađeni dijelovi stanova, prodavani u pola cijene, trebao je biti javni prolaz, a nalaze se na Thompsonovoj čestici. A ako sud presudi u korist Thompsona, pa to nije zato što je zakon takav, niti zato što je Thompson svoje kvadrate kupio i platio, a oni svoje proširili na sporan način, nego je to zato što Thompson drži pravosuđe u šaci, a Turudić mu pogoduje. I još proganja novinare koji ga istražuju. Za sve postoji jednostavno antifašističko objašnjenje, zar ne? Nitko se u novinarskom poslu nema pravo služiti namjerno izrečenim lažima, iako svi ponekad nenamjerno napišemo nešto pogrešno. Na presici HND-a izrečeno je kako su novinari smatrali da imaju pravo provaliti na njegovu terasu na temelju sudske presude iz 2021. godine kojom je presuđeno da je to zajednička terasa. Da je to i istina, ne bi bila pravovaljana izlika za upad na terasu – ali nije istina. Takva presuda ne samo da ne postoji, nego postoji presuda u korist Marka Perkovića, koja potvrđuje njegovo vlasništvo nad terasom, i to u HND-u vrlo dobro znaju. Kao što ne postoje nikakve presude Austrije njihovim državljanima koji su bili na Thompsonovu koncertu, ali neke se laži vrlo brzo šire medijskim prostorom. Ako su nekomu poželjne.
Ravnopravnost novinara i HND
To nas dovodi do pitanja kakva je to udruga i gdje su bili kad je zbog verbalnog delikta osuđen Marko Jurić, gdje su bili kad sam se ja desetljeće, do ESLJP-a, sudio sa Stjepanom Mesićem zbog na podacima iz međunarodne policijske istrage utemeljenog navoda da ga se sumnjiči da je uzeo 630.000 eura mita za Patriju? Je li to udruga koja štiti slobodu novinara da pišu i istražuju ili ideološka ispostava koju ne zanimaju ni činjenice ni profesionalizam, nego samo ideologija u ime koje je nekima sve dopušteno? Progonilo se itekako novinare u ovoj državi i zbog iznošenja činjenica i zbog stava, a progoni se i danas. Ali ne njih. I kakvo je to pitanje zašto je optužnica dignuta nakon četiri godine? Pravo je pitanje zašto je bila u ladici četiri godine? Kakvo je to opravdanje da “policija nije utvrdila elemente kaznenog djela” kad je bila na uviđaju te 2021., kad u zakonu jasno piše da posao policije nije utvrđivanje postojanja kaznenog djela – a u spomenutom članku zakona isto tako jasno piše da se povreda doma ne goni po službenoj dužnosti nego po prijavi? Što policija ima s tim?
No u pozadini takvog ponašanja nešto je puno malignije. Riječ je o ljudima koji sebe smatraju “urbanom elitom” ne na temelju znanja, stručnosti, uspjeha na bilo kojem polju, poput Thompsona, nego zato što ih je Tito postavio na tu poziciju pa su mu vječno zahvalni, toliko da imenuju djecu po njemu. Njima je neshvatljivo da bi ljudi koje oni etiketiraju kao krezube ognjištare mogli biti elite i establišment, živjeti u luksuznim stanovima, ili imati ikakva prava, pa kad ih potegnu, onda galame o tome kako Thompson drma pravosuđem. Istina je da su se oni naviknuli drmati pravosuđem, a kad se DORH i sud drže zakona, a ne onog “drugovima ne pakirati”, e onda je to ustaška država, i onda priznaju samo sud svoje partije. Ako je na čelu DORH-a netko tko nije njihov od glave do pete, onda presude i zakoni ne znače ništa.
I to je cijela pozadina hajke. Riječ je o čistokrvnom lovu na ustaške vještice. Ne dao Bog da Vlaj iz nekih tamo Čavoglava ima veliki stan, da ima pristup pravosuđu, medijima. Zna se gdje je takvima mjesto. I oni će se boriti protiv prava građanstva svakog tko nije njihov, bio to Turudić, bio to Thompson, bio to Karamarko, bio to Dalić. Ideološki ostrašćeno novinarstvo čiji je cilj nekoga diskreditirati po svaku cijenu i svim sredstvima, pa i nelegalnim i nelegetimnim, nije novinarstvo nego aktivizam. Stoga je u najmanju ruku smiješno optužnicu nazivati napadom na demokraciju i novinare, a skrivanje iza novinarske profesije kako bi se opravdalo difamiranje nekoga tko po njihovu mišljenju ne bi smio ni biti živ sve je prije nego primjer građanske i profesionalne hrabrosti. Upravo suprotno.
Titov azbest kao vitamin
Je li zabrana Brodosplitu da demontira azbest s broda Moby Drea, kojem je naređeno da napusti Hrvatsku, zaštita okoliša ili diverzija protiv škvera i ministra Butkovića? Ne znam. Ali ono što znam jest da nije svaki brod s azbestom jednak pred zakonom. Ministarstvo je zabranilo radove na uklanjanju azbestnih ploča s njega jer se azbest ne može na siguran način zbrinuti u Hrvatskoj. Azbest je, kažu, opasan. Iako smo u Jugi živjeli okruženi njime, pola krovova bilo je od azbestnih ploča, ali tada se nije toliko znalo o njemu. No zašto nije bilo nikakvih prosvjeda zelenih i ekoudruga kad je u Rijeci demontirano najmanje 78 tona azbesta s Galeba – i tih je 78 tona završilo u Zadru?
Investitor – Grad Rijeka – 2020. godine tvrdio je da se otpad odvozi na odlagalište u Zadru, što su i zadarska gradska vlast i uprava Čistoće u to vrijeme opovrgnuli. Pojedini su izvori navodili da je otpad izvezen u susjedne zemlje, Austriju ili Italiju, ali to nikada nije ničim potvrđeno. Kasnije se ponovio isti scenarij – Ministarstvo zaštite okoliša tvrdilo je da je azbestni otpad dijelom završio i na zadarskom Diklu, što su i gradska vlast i uprava Čistoće ponovno opovrgavali. No resorno je ministarstvo bilo jasno: “U skladu s podacima u navedenom sustavu i pratećim listovima, tvrtka IND EKO d.o.o. koja je sudjelovala u sanaciji broda Galeb u 2020. godini otpremila je u tvrtku Odlagalište sirovina d.o.o. 78.330 kilograma otpada ključnog broja 17 06 05* (građevinski materijal koji sadrži azbest).”
O azbestu s Galeba raspravljalo se i u riječkom i zadarskom Gradskom vijeću te u Županijskoj skupštini, no nikada nije službeno objavljeno gdje je azbestni otpad trajno zbrinut.
Iz svega se da zaključiti da je Titov azbest zdrav kao vitamin, neškodljiv kao Idi Amin. Ipak je to antifašistički azbest, koji može smetati samo neprijateljima naše socijalističke i nesvrstane domovine. Nijedna se udruga nije bunila ni dizala revoluciju. Ispada da Tito i 40 godina nakon smrti truje Hrvatsku – doslovno. I nikoga nije briga, za razliku od fašističkog talijanskog azbesta.
Holjevac: ‘Pa oni ne mogu smisliti svjetski uspješne Hrvate, od Dalića, Tuđmana do Ćire’
Mrtva na cesti samo sat i pol
Saborski zastupnik Igor Peternel iz stranke DOMiNO objavio je šokantnu fotografiju mrtve žene na otoku Pašmanu koja je pokrivena plahtom ležala na ulici. “Starijoj turistkinji je pozlilo na plaži, Hitna je stigla i reanimirali su je u vozilu. Osobno sam tome svjedočio. Nakon neuspjele intervencije žena umire, a ekipa Hitne pomoći istovari je na cestu kraj crkve i ode. Svjedoci kažu da je ležala nekoliko sati i da su joj po tijelu mravi hodali. Ljudi moji, gdje mi to živimo? Što je ovo? Gdje je policija? Kako je sustav koordiniran”, zapitao se Peternel.
Slučaj za zgražanje, zar ne? Ali neki su odmah napali Peternela jer, kažu, laže. Žena nije ležala “satima”, nego samo sat i pol na cesti. I nisu vidjeli mrave. Dobili smo i objašnjenje da se to tako u Hrvatskoj radi. “Peternelova priča nije točna, tijelo unesrećene žene preuzeto je u 12.52, odnosno ni sat i pol (!) nakon što su zaprimili dojavu. Dojava im je, priopćili su, stigla u 11.26, nakon čega su na teren upućeni policajci i tim Hitne pomoći. Uslijedila je bezuspješna reanimacija, nakon čega je tim Hitne pomoći konstatirao smrt. U 11.50 tijelo je pregledao mrtvozornik, koji je utvrdio da je smrt najvjerojatnije nastupila uslijed utapanja, bez vidljivih tragova nasilja.”
Samo sat i pol? U čemu je problem, u tome što Peternel kaže “satima”, a ležala je mrtva na cesti “samo” sat i pol? Ili u tome što je uopće i minutu mrtvo tijelo bilo na cesti?! Ispada da problem nije u nakaradnom sustavu u kojem Hitna može ostaviti umrlu osobu na cesti “do dolaska mrtvozornika”, nego u tome što je Peternel napisao “satima”, pozivajući se na ljude koji su tome svjedočili, ali eto, bila je ondje samo sat i pol. Jesmo li stvarno postali društvo u kojem su važne samo terase, pjesme i ZDS, a mrtva žena može satima ležati na cesti bez dostojanstva, bez ikoga da je zaštiti od pogleda, mrava i poniženja? A teme o tome što se radi s ljudima koji umru negdje gdje nema mrtvozornika na raspolaganju nisu bitne? Ili je važnije napasti desničara Peternela jer je, eto, rekao “satima” umjesto “sat i pol”!?
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Dnevno.hr.
@dnevno.hr Bilo je i bisera! 😅 Mislite li da vi možete bolje riješiti ovaj geografski kviz? 🤓 #dnevnohr #quiz #geography #viral #fyp
♬ original sound – dnevnohr
