Indija je država se pregršt dobrih strana od kojih se najviše ističu najveće stanovništvo na svijetu (1,4 milijarde), živahno i diverzificirano gospodarstvo u rapidnom razvoju, visoke tehnologije poput IT sektora i robotike te industrije zabave Bollywood. Međutim, Indija ima i svoje ne tako bajne strane kao što su kaste. Iako je formalno sekularna, a ne teokratska hindu država, Republika Indija je i danas, duboko u 21. stoljeću, uvelike oblikovana drevnim kastinskim sustavom. Kastinski sustav se i dalje primjenjuje u praksi pogotovo u ruralnim dijelovima Indije premda je formalno zakonom zabranjen. Najveći gubitnici sustava su daliti koji su nedvosmisleno najdiskriminiranija skupina društva.
Podjela društva prema kastama
Prema ključnoj knjizi hinduističkog prava Manusmriti (napisana između 200. godine prije Krista i 200. godine nakon Krista) kastinski sustav je temelj indijskoga društva i načina na koji Indijci doživljavaju svijet. Knjiga propisuje rigidnu hijerarhiju temeljem podrijetla koje definira način zarađivanja za život. Svaka skupina ima svoje specifične dužnosti, uloge i status u društvu. Očekuje se da ljudi ostanu unutar svojih kasta i obavljaju poslove povezane s njihovim društvenim statusom. Hinduisti se dijele na četiri hijerarhijske skupine (varne): brahmani, kšatrije, vajšije i šudre.
Brahmani imaju visok (elitni) društveni status i smatraju se duhovnim vođama u hinduističkom društvu. Kšatrije su odgovorni za očuvanje zakona i reda, uključujući ratovanje. Vajšije se bave trgovinom i zemljoradnjom. Šudre obavljaju najteže poslove kao sluge i radnici i služe višim kastama. Indija od 1931. godine ne provodi popis stanovništva na temelju kasta i stoga je teško precizno reći koliko ima pripadnika koje kaste. Postoci pojedinih kasta u indijskoj populaciji variraju ovisno o regiji, ali približne procjene su sljedeće: brahmani oko 5% stanovništva, kšatrije oko 4%, vajšije oko 8-10% i šudre oko 50% stanovništva. Tu nije kraj podjelama. Četiri kategorije kasti dijele se na 3.000 kasti, a one na daljnjih 25 tisuća podkasti.
Daliti – najniži sloj društva
Ispod svih njih nalazi se kasta „nedodirljivih“ iliti dalita koji se još nazivaju i „slomljeni ljudi“. Procjenjuje se kako daliti čine oko 20% indijskoga stanovništva. Savezne države u kojima su najzastupljeniji su: Punjab (32%) Uttar Pradesh (21%), Zapadni Bengal (11%), Bihar (8%) i Tamil Nadu (7%). Iako je svaka kasta u podređenom položaju u odnosu na kaste iznad njih, ponajviše brahmane, daliti su u daleko najgorem položaju. Svakodnevno su izloženi nepravdi i izrabljivanju, ali mnogi njihovi sunarodnjaci njihovu diskriminaciju ne doživljavaju kao ozbiljan društveni problem.
Zakonski gledano, daliti ne bi trebali biti diskriminirani. Godine 1950. donesen je indijski ustav pod vodstvom pravnika B. R. Ambedkara, koji je sam bio dalit. Ustav je uspostavio je pravne mehanizme za ukidanje diskriminacije prema dalitima kao što su segregacija u javnim prostorima, nekažnjeni zločini nad njima i dr. Zakon o zabrani diskriminacije (1955.) i Zakon o zabrani nedostojnih radova (1993.) izglasani su s namjerom eliminiranja svih oblika nejednakosti na temelju pripadnosti kasti. Međutim, ugnjetavanje dalita nije prestalo zbog zakonskih promjena. Iako su većina dalita hinduisti, mnogi su prešli u druge religije, poput islama i kršćanstva, kako bi izbjegli diskriminaciju, ali ni to im nije previše pomoglo.
Nezavidan položaj dalita
I dalje se nalaze na marginama društva. Budući da su izvan kastinskog sustava smatraju se nečistim bićima. Obavljaju najteže i najprljavije poslove, poput metenja ulica, uklanjanja leševa mrtvih životinja s ulica, čišćenja kanalizacije i sahranjivanja mrtvih. To je tako smišljeno s namjerom kako bi doslovno obavljali prljave poslove budući da su i oni sami prema vjerovanju mnogih hinduista „prljavi“. Mnogi daliti nemaju pristup adekvatnom obrazovanju, ne mogu se zaposliti ili rade loše plaćene poslove, te ne mogu napredovati na poslu.
Pretežno žive u izoliranim, siromašnim naseljima (ponekad blizu groblja ili odlagališta otpada), bez pristupa osnovnim javnim uslugama, poput zdravstvene skrbi, električne energije i kanalizacije. Djeca dalita se suočavaju s diskriminacijom u školama, a odrasli su redovito isključeni iz političkog života. Daliti, a pogotovo dalitske djevojke, česte su žrtve raznoraznih zločina poput silovanja, pljačke, premlaćivanja i ubojstava. Kazne za zločine nad dalitima su u pravilu znatno blaže u odnosu na ostalu populaciju. U pregršt seoskih područja dalitima je i dalje zabranjeno ulaziti u hinduističke hramove kao i uzimanje vode na javnim lokacijama poput bunara i izvora.
Pozitivne promjene
Posljednjih desetljeća dolazi do promjena na bolje i nedodirljivi bivaju nešto zaštićeniji u društvu. Javlja se ulični aktivizam za poboljšanje položaja dalita u vidu različitih udruga i političkih stranaka. Mogu se istaknuti Dalitski pokret u Maharashti i progresivna politička stranka Bahujan Samaj Party (BSP). Pojedinci iz nižih kasti uspjeli su se uzdići iz siromaštva, napredovati i na koncu obnašati najviše funkcije državne vlasti.
Godine 1997. je R. Narayanan, deseti predsjednik Indije (1997.–2002.) postao prvi predsjednik iz redova dalita, što je imalo veliki simbolički značaj u borbi protiv diskriminacije. Bio je to moralni i društveni trijumf „nedodirljivih“. I aktualni dugogodišnji indijski premijer Narendra Modi potječe iz skupine nižih kasta koje su povijesno bile zapostavljene. Ipak, položaj nedodirljivih će se još snažno morati unapređivati kako bi dosegli razinu prosječnoga indijskoga građanina. To će se morati dogoditi ako Indija želi biti uvažena država u multipolarnom svijetu.
Za još ovakvog sadržaja pratite autorov portal Actualitica.com
M. Šerć: Indija je nova najmnogoljudnija zemlja svijeta: Dobre i loše strane nove stvarnosti
