Novi kormilar Zemunika je Niko Matković, iskusno i poznato nogometno ime, koji je naslijedio dosadašnjeg trenera Vladu Kasala, a koji je Klubu donio Županijski nogometni kup. Matković od 21. srpnja trenira i uigrava momčad na Lužinama (nogometno igralište Zemunika). Na treninzima je igrački sastav dobro popunjen, uvijek do dvadesetak igrača koji predano i svojski rade. Matković drži „uzde“, svi ga slušaju, a on onako očinski savjetuje svakog od igrača što i kako raditi. Pripreme su počele ranije od uobičajenog za ovog šestoligaša jer će 27. kolovoza, kao pobjednici Kupa Zadarske županije, igrati pretkolo s NK Kurilovcem iz Velike Gorice na svojim Lužinama.
– U jednom nevezanom razgovoru s čelništvom Zemunika, gdje smo govorili – a o čemu drugom nego o nogometu – pala je ponuda da ostvarimo suradnju Zemunika i NK Zare, i to rekao bih na svim poljima. Prihvatio sam to jer znam da su u NK Zemuniku divni ljudi koji razumiju nogomet, a kad je tako, brzo smo se dogovorili. Došao sam s nekolicinom juniora i kadeta iz NK Zare, a vodim seniorski sastav Zemunika. Evo, skoro pa mjesec dana sam na Lužinama, nemam nikakvih problema, dečki svojski rade, rekao bih da upijaju sve ono što im se kaže i očekujem u Kupu i prvenstvenom natjecanju dobre igre i, dakako, rezultate – kratko nam je rekao Niko Matković.
Nekoliko igrača napustilo je Zemunik u odnosu na prošlu godinu, kao što su Trojan Maloku (otišao u HV Posedarje) te Jakov Validžić, dok je dosta njih ostalo. No, Zemunik je ostvario suradnju s NK Zarom, pa je i nekolicina igrača tu, a igrat će u Drugoj Dalmatinskoj ligi s juniorima i kadetima.
Niko Matković, nogometni trener i nekad nadareni i priznati vratar, rođen je u Kninu prije 70 godina. Kao dječak počeo je u NK Dinari i, kao izuzetno napredan, sa 13 godina odlazi u Hajduk iz Splita. Ondje ostaje do svoje 18. godine, gdje završava juniorski staž, a zatim se ponovno vraća u Dinaru igrati među republičku ligu, a trener mu je bio veliki Vladimir Beara. S njim nakon Dinare odlazi u Austriju, a nakon određenog vremena vraća se ponovno u Dinaru, gdje u 33. godini života (1986.) prestaje s aktivnim branjenjem te se posvećuje trenerskom poslu do danas.
U radu s vratarima u Zadru poznat je po tome što je trenirao Tvrtka Kalu, Danijela Subašića i mnoge druge, te im „ulio“ ono vratarsko znanje po kojem su poznati.
