Glumica predstave koja je trebala otvoriti “Nosi se” Festival u Benkovcu ove godine obratila se nakon nemilog incidenta. Izjavu Maruške Aras koju je objavila na svom Facebook profilu objavljujemo u cijelosti:
“Ne mogu prešutjeti odgovor na izjavu da glumac po profesiji mora biti apolitičan. Nije sad važno tko je ni kad to rekao ali duboko mislim i osjećam da pogotovo danas čovjek ne može biti apolitičan. Prije svega, nemoguće je u ovoj atmosferi biti apolitičan jer je sve oko nas politika, a stvari koje se događaju oko nas su strašne i u to treba pogledati i treba reagirati.
Predstava koju smo otkazali ne propagira nikakvu ideologiju, to je benigna, zabavna, sajmena predstava, doduše stavljena u kontekst, budući da je tema festivala dekonstrukcija rata, empatija i nenasilje, a Alfred Jarry čijim se tekstom u predstavi koristimo ipak ismijava rat i vladare i u tom smislu bila bi se dobro uklopila u program.
Nadali smo se da će možda tu predstavu pogledati i neki ljudi koji se na prvi pogled protive ideji festivala, odnosno ne razumiju je jer sve što imalo odskače od njihovog normalnog odmah vide kao neprijatelja. Zabavili bi se i bilo bi im dobro, sigurna sam, a to bi možda pokrenulo i dijalog i otvorilo mogućnost za stiskanje ruke mira. Međutim, do toga nije došlo i žao mi je što su moji kolege dovedeni u neugodnu situaciju i što smo morali otkazati predstavu.
Nije nam ni na kraj pameti bilo da bi se tako nešto moglo dogoditi. I mi zbog toga možda jesmo naivni, ali kako da se čovjek bori protiv zla ako nije naivan? Da nije bilo naivnih koji su mislili da mogu nešto postići svojim djelovanjem ne bi se nijedan rat završio, ne bi ni ja danas imala pravo glasa.
Ja tako naivna jučer možda i ne bi bila otkazala predstavu, da sam bila sama u tome. Ja bi lajala preko njih, već tjednima ionako govorim da se osjećam kao chihuahua u ovom svijetu. Dobro je da smo je otkazali na vrijeme jer se ipak ispostavilo da bi bilo sranja. A dobro je i možda da se sve odvilo tako kako se odvilo. Stvari će kad tad morati eskalirati, nisam baš sigurna da možemo proći bez toga, a možda je onda bolje da erupcija krene čim prije pa da se čim prije i završi.
Svašta sam snimila jučer, dok su meni vikali da sam kurvetina i greška prirode, a Meliti da je treba bacit pod auto jer je provokatorica, dok nas brižnih tridesetak policajaca kao štiti, ali se paralelno i grle s ekipom koja preko njih nama gromoglasno viče “Za dom spremni”. Provokacije su očito nužne da stvari isplivaju na površinu. Kod nas to malo sporije ide, svašta je na površini i smrdi već dugo, ali mi eto začepljenog nosa s rozim naočalama plivamo u tim govnima.
Hvala vam svima na porukama i podršci. Na jednom dječjem festivalu u Zagrebu kad sam bila mala navodno sam izjavila rečenicu koja se i danas ponavlja: “Festival mora trajati vječno i svi trebaju pjevati!”. Samo treba bolje birati koje će se pjesme pjevati.
