- Mnogi bi rekli – povijest se ponavlja. Međutim nikada u doslovnom smislu, već ju puno više treba promatrati kao “učiteljicu života” i alat mudrima za donošenje pravilnih odluka. Problem je jedino što je u ovom sluđenom svijetu mudrih glava sve manje, pa im nikakvi alati više i ne pomažu kada je riječ o dobrobiti čovječanstva.
Za nekoliko dana u Kini će se održati summit Šangajske organizacije (SCO) koja uključuje pojedine zemlje euroazijskog kontinenta.
U svojim, relativno skromnim počecima kada je osnovana 2001. godine s obzirom na velike ruske gospodarske i političke probleme tijekom 90ih godina nakon raspada SSSR-a kao i zbog još nedovoljno etablirane uloge Kine izvan uže geografske regije kojoj pripada – ova je organizacija uključivala, osim Kine i Rusije – još i Kazahstan, Tadžikistan, Uzbekistan i Kirgistan.
Međutim, do srpnja 2024. Šangajskoj organizaciji pridružili su se u punopravno članstvo i Indija, Pakistan, Iran, i kao posljednja – Bjelorusija. Još dvije zemlje imaju status promatrača – Mongolija i Afganistan, dok partnere u dijalogu SCO-a čini 14 država – Azerbajdžan, Armenija, Kambodža, Nepal, Turska, Šri Lanka, Egipat, Saudijska Arabija, Katar, Bahrein, Maldivi, Mjanmar, UAE i Kuvajt.
Time je ova organizacija polučila vrlo respektabilni karakter koji nadilazi i same kontinentalne geopolitičke okvire, što su već ranije prepoznale i Sjedinjene Države. One su nedugo nakon osnivanja SCO zatražile i svoj prijam u članstvo iste organizacije, ali su tu molbu tada zajednički odbile Kina i Rusija, smatrajući kako bi time planirana važnost te organizacije u sigurnosnom i svakom drugom smislu za kontinent bila ograničena i na neki način obezvrijeđena, s obzirom da bi se sve odluke morale usuglašavati sa Sjedinjenim Državama koje tom kontinentu niti ne pripadaju.
Time je Šangajska organizacija u određenom smislu postala konkurentska za američke politike i strategije na širokim azijskim prostorima, a definitivno dala i dodatni poticaj za agresivniji nastup SAD-a na kontinentu – poglavito na njegovim osjetljivim točkama u zoni Srednje Azije (Afganistan) i Dalekog istoka – prije svega u zoni Južnog kineskog mora.
Zoran Meter: Najnovija ruska fregata žuri u Indopacifik: Rusija, Indija i Kina bacaju veliki izazov SAD-u
Susret u Pekingu uoči summita
U utorak, 26. kolovoza, u Pekingu je kineski čelnik Xi Jinping razgovarao s predsjednikom ruske Državne dume (donji dom ruskog parlamenta) Vjačeslavom Volodinom.
Tom je prigodom kineski vođa ruskom dužnosniku rekao kako Kina i Rusija trebaju promovirati razvoj pravednog međunarodnog poretka. „Strane moraju… podržavati istinski multilateralizam i promicati razvoj pravednijeg i racionalnijeg međunarodnog poretka,“ — citirala je Xi Jinpinga kineska središnja televizija.
Osim toga, Xi Jinping je rekao da Kina i Rusija trebaju proširiti međusobno strateško povjerenje i zaštititi sigurnosne interese dviju zemalja. Istodobno, prema kineskom čelniku, kinesko-ruski odnosi su najstabilniji, najzreliji i strateški najbogatiji među glavnim silama.
„Odnosi Kine i Rusije su najstabilniji, najzreliji i strateški najbogatiji odnosi između velikih sila u današnjem nestabilnom i promjenjivom svijetu.“ – rekao je istom prigodom Xi Jinping.
Stiže ‘indijsko čudo’: Sporazum o motorima iz SAD-a spašava indijski program borbenih zrakoplova
U Kinu stiže i indijski premijer Modi
Nakon sedam godina, tijekom kojih je Indija tražila svoj put razvoja strateških odnosa sa Sjedinjenim Državama, paralelno sa svojim članstvom u SCO i BRICS-u, na summit ovog prvog u Kinu stiže i indijski premijer Narendra Modi (umjesto njega Indiju je u tom razdoblju zastupao njen ministar vanjskih poslova što je bila jasna poruka New Delhija gdje je primarno usmjeren njegov pogled.
Međutim, nakon početka drugog predsjedničkog mandata Donalda Trumpa krajem siječnja ove godine, odnosi Indije i Sjedinjenih Država krenuli su u krivom smjeru. Iako su već u veljači počeli pregovori dviju država o trgovinskom sporazumu, krajnje tvrd američki stav, neprihvatljiv ključnim gospodarskim interesima Indije, doveo je do neočekivano dugog zastoja u pronalasku rješenja, što je navijestilo pogoršanje odnosa.
Kap koja je prelila čašu strpljenja New Delhija bile su neodmjerene i ponižavajuće Trumpove riječi s kraja prošloga i početka ovog mjeseca o Indiji – čiju je ekonomiju nazvao „mrtvom“ (što nikako nije slučaj: Indija je danas najbrže rastuće gospodarstvo svijeta, prije cca dva mjeseca detronizirala je i Kinu s pozicije najvećeg izvoznika smartfona u SAD, i td., i td.), uveo joj dodatne carine zbog kupnje ruske nafte koje se ova ne želi odreći, a psihološki možda i najgore od svega, rekao je kako će SAD početi naoružavati Pakistan američkim oružjem i da će ovaj zauzvrat kupovati američku naftu.
Kako i zbog čega god bilo, odgovor New Delhija bio je munjevit. Osim oštrog kritiziranja Amerike zbog dvojnih standarda jer i sama kupuje ruske energente, poput obogaćenog urana, premijer Modi gotovo istog dana najavio je svoj odlazak u Kinu, na summit Šangajske organizacije, i namjeru za popravljanje međusobnih odnosa dvaju mega-susjeda čija je gospodarska razmjena ionako velika (Kina se sa SAD-om periodično mijenja na poziciji glavnog gospodarskog partnera Indije) – što je Kina svesrdno prihvatila.
SAD detektirao ključne minerale zbog kojih je spreman na suradnju s drugim zemljama
Tko će nazočiti kineskoj vojnoj paradi?
Čini se kako nas očekuje vrlo zanimljiv summit na vrhu u Kini, koji će definitivno pokazati u kojem će se geopolitičkom smjeru nastaviti kretati globalni Jug – makar se tu ne radi o summitu ključne multinacionalne strukture koja ga predstavlja – BRICS-a. Ali gotovo sve ključne članice koje potonjeg čine ujedno su i članice Šangajske organizacije (s iznimkom Brazila), pa ćemo s nestrpljenjem promatrati sve ono što nam bude dolazilo iz Kine krajem kolovoza i početkom rujna.
Tada će se održati i svečana kineska vojna parada povodom 80. godišnjice formalnog završetka Drugog svjetskog rata tj. pobjede nad carskim Japanom. Na paradi će pokraj Xi Jinpinga stajati i ruski predsjednik Vladimir Putin.
Hoće li i indijski premijer Narendra Modi s obzirom kako Indija nije bila pobjednička sila u tom ratu jer je bila pod kolonijalnom vlašću Britanskog Carstva tek ostaje za vidjeti. Jer i indijski su vojnici masovno ginuli na europskim i azijskim bojišnicama u sklopu britanskih snaga.
Ono što se već sigurno zna, na paradi neće biti britanskog premijera Keira Starmera ni američkog predsjednika Donalda Trumpa (ruku na srce, nisu službeno ni pozvani). Oni sada s Japanom ionako imaju neke druge planove. Uglavnom, opet vezane prema Kini.
Tjedna analiza Zorana Metera: Zavadi pa vladaj! Kako će djelovati trokut SAD-Rusija-Kina i gdje je tu EU
Mnogi bi rekli – povijest se ponavlja. Međutim nikada u doslovnom smislu, već ju puno više treba promatrati kao “učiteljicu života” i alat mudrima za donošenje pravilnih odluka. Problem je jedino u tome što je u ovom sluđenom svijetu mudrih glava sve manje, pa im nikakvi alati previše ne pomažu kada je riječ o dobrobiti čovječanstva.
