Uhhhhhh… prolomio se bučan urlik maksimirskim tribinama u 33. minuti subotnje partije protiv Istre, kada je Josip Mišić “poklopio” loptu na rubu kaznenog prostora i punom ju nogom lansirao prema rašljama, a iako bi se kapetanov potez ekspresno transformirao u pogodak za uvodne špice, njegovu je “bombu” paradom zaustavio Franko Kolić i blago prebrisao učinjenu štetu zbog pogreške s početka dvoboja.
Bio je to jedan od tri udarca novog lidera “modrih”, koji se proteklih sezona nije istaknuo golgeterskom etiketom u dresu maksimirskog kluba, što pokazuje i statistika od šest pogodaka u 213 nastupa. Mišić je, pak, protiv Istre tukao u tri navrata, tražio pogodak i prekid posta od studenog 2022., kada je u “sedmici” na Rujevici (7-2) zabio svoj trenutačno posljednji pogodak. Njegov posao, doduše, nije paranje suparničkih mreža – naročito pokraj raspoloženog Belje, odnosno Kulenovića – nego dirigiranje igrom aktualnog viceprvaka, a da se najbolje snalazi s tom palicom u rukama, zorno je dokazao na najsvježijem ispitu.
Utakmicu protiv Puljana nije okončao pogotkom ili asistencijom, ali bi titulu najboljeg igrača dvoboja mogao podijeliti s Beljom, koji je otključao suparničku bravu u petoj minuti. Uz četiri presijecanja, tri oduzete lopte i maksimalni učinak u duelima (6/6), Mišićevo majstorstvo lako će stati u njegov potez iz 77. minute, kada je s dodavanjem iz kruga na centru razrezao obranu i Lisicu gurnuo “oči u oči” s Kolićem, ali rođeni Istran nije zapaprio bivšem klubu, nego se spetljao nepotrebnim pokušajem asistencije u izglednoj situaciji.
Iako su Boban&co. na ljetnoj tržnici obavili povijesni šoping, dizajniravši “modri” bolid s modernijim komponentama, novi stroj su sastavljali oko njegova nezamjenjivog dijela – motora. Oko Dinamova “perpetuum mobilea”, stroja koji ne troši puno energije, ali se beskonačno kreće i odrađuje koristan posao.
– Oko Mišića su sve gradili i to nije slučajno. On je nezamjenjiv, teško je pronaći takvog igrača, Zvone je bio apsolutno u pravu. Teško je uopće objasniti što on znači za Dinamo posljednjih godina, to je, zapravo, nemoguće. Vidjeli smo prošle godine koliko se Dinamo mučio kada je bio ozlijeđen, takvih je igrača malo i bogatstvo je imati ga – kaže Samir Toplak, koji nam se javio jutro nakon četvrte pobjede Zagrepčana na otvaranju prvenstva.
Mišić je prošle sezone zbog ozljede propustio sudare na Maksimiru s Borussijom Dortmund (0-3) i Celticom (0-0), a u prvenstvu je upisao 25 nastupa, odnosno nije odigrao 11 utakmica. Dinamo je na hrvatskim travnjacima u tim ogledima upisao četiri pobjede, tri remija i četiri poraza, čime su njegovi suigrači bez njega osvojili 15 od moguća 33 boda. U prijevodu: 1,36 bodova u prosjeku po susretu. Učinak je to koji, dakako, nije zadovoljio istančana nepca u Maksimirskoj 128, ali zato Kovačevićeve trupe – s Mišićem na terenu – u novoj sezoni imaju maksimalna tri boda u prosjeku.
– Sve mu je kvaliteta. Dakle, pokrivanje praznog prostora, fenomenalna distribucija lopte, faza obrane, skok… Inteligentan je igrač i ima iskustva, zna sve zatvoriti i ne griješi puno u dodavanjima. Teško je izdvojiti samo jednu njegovu najbolju kvalitetu – dodaje Toplak.
Dinamo je, pak, u sezonu zakoračio s veznim redom Mišić – Ljubičić – Villar, ali se Španjolac na Rujevici preselio na klupu te je umjesto njega u vatru uskočio Stojković. Suradnja Mišića i Dejana Ljubičića kao “šestice” i “osmice” i dalje je konstanta, pa nije sporno da je trener pronašao svoju udarnu osovinu u sredini terena.
– Upravo tako. To je jako bitno u sustavu. Niti bi uz Mišića odgovarao još jedan takav isti igrač poput njega, niti bi uz Ljubičića odgovarao još jedan isti igrač kao Ljubičić. Ovo je idealna kombinacija, baš sam razgovarao s Kovom (Kovačevićem, nap. a.) prije Rijeke. Dinamo je prethodne dvije utakmice u fazi obrane igrao s dvije ‘šestice‘, dakle, oni bi se spustili, a Stojković bi bio ispred, dok se Ljubičić u fazi napada pretvara u ‘osmicu‘, što je idealno. Ljubičić ima jako dobar osjećaj za ulazak u prostor, tako da zna, ako ode naprijed, da Mišić ostaje – zaključio je Toplak.
Mišić će u listopadu proslaviti peti “rođendan” u Maksimiru, a u pola desetljeća etablirao se kao uvjet bez kojega se ne može na terenu. Nastavi li Dinamo u ovakvom ritmu, pehar će prvo završiti u njegovim rukama.
